2 priđu i obrate se vjerovjesniku Jeremiji: „Čuj naše vapaje i pomoli se Gospodu, Bogu svome, za nas, za cijeli ovaj ostatak naroda; jer ostala nas je tek šaka, kao što i sam vidiš.
Tad se kralj obrati Božijem čovjeku: „Smiluj lice Gospodnje, lice Boga tvoga, i moli za me, da mi vrati moju ruku!” Tad Božiji čovjek zamoli pred Gospodnjim licem za blagost i kraljeva ruka bi vraćena, i bi ista kao što je i prije bila.
Možda će Gospod, Bog vaš, čuti riječi peharnikove kojeg je njegov gospodar, asirski kralj, poslao da se izruguje Bogu živome, pa će ih tako kazniti i ukoriti zbog riječi koje je Gospod, Bog vaš, čuo; stoga se pomoli za preostale ljude.”
Drvetu govore: ‘Ti si otac moj’, a kamenu vele: ‘Ti si me porodio.’ Okrenuli su mi leđa, a ne lica, a ipak dolaze kada se nađu u nevolji i viču: ‘Dođi i spasi nas!’
„Daj, ispitaj Gospoda zarad nas, jer kralj Babilona Nabukodonosor je poveo rat protiv nas! Možda će Gospod postupiti po čudima Svojim i dati da se ovaj od nas odvrati!”
Možda će Gospod uvažiti vapaje njihove, možda se zauzdaju i odvrate sa svojih zlih staza; jer Gospod je govorio o golemoj srdžbi i gnjevu ovome narodu!”
Kralj Sidkija pošalje Jehukala, sina Šelemjina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, vjerovjesniku Jeremiji i poruči: „Pomoli se za nas Gospodu, Bogu našem!”
Kralj Sidkija pošalje po vjerovjesnika Jeremiju; naredi da ga dovedu do trećeg ulaza u Gospodnji hram. Kralj reče Jeremiji: „Nešto ću te upitati – nemoj ništa prešućivati!”
Tad se Kareahov sin Johanan u tajnosti obrati Gedaliji u Mispi govoreći: „Daj da odem. Ja ću ubiti Jišmaela, sina Natenijina, i niko za to neće saznati! Zašto da te ubije, pa da se svi Judejci, svi ovi ljudi koji su se sabrali kod tebe, ponovo raštrkaju i da strada ostatak Jude?”
Jer sami ste se doveli u zabludu po cijenu vaših života; poslali ste me Gospodu, Bogu vašem, i vikali: ‘Pomoli se Gospodu, Bogu našem, za nas! Učinit ćemo sve ono što ti Gospod, Bog naš odgovori – objavi nam upute!’
Ah, kako usamljeno sjedi prijestolnica, nekoć tako gusto naseljena! Udovicom ona posta, ona, nekoć silna među narodima. Vladarica nad prijestolnicama, a sad joj robovati valja!
I kako se Gospod zbog vas radovao kada vam je činio dobro i kada vas je množio, tako će Gospodu biti drago i da vas uništava i istrebljuje iz zemlje u koju sada polazite da je zaposjednete.
Zatim sav narod reče Samuelu: „Pomoli se Gospodu, Bogu tvome, za sluge svoje, da ne moramo mrijeti zato što smo na sve naše grijehe dodali i to zlo tražeći sebi kralja!”
A neka je daleko od mene da se o Gospoda ogriješim, da prestanem sa podučavanjem i da se više ne molim za vas, da vas ne upućujem na dobri i pravi put!