No, kada je anđeo krenuo da digne ruku na Jerusalem da bi ga poharao, Gospod se ražalosti nad nevoljom. Potom poruči anđelu koji je nosio nevolju narodu: „Dosta je! Spusti ruku!” A anđeo Gospodnji se nalazio kod gumna Araune Jebusejca.
A da li ga je Ezekija, kralj judejski; je li ga cijela Judeja zbog ovog dala pogubiti? Zar se nisu plašili Gospoda, zar nisu Gospodnje lice molili da se odvrati od nevolje kojom im je priprijetio? A mi bismo trebali tako golem grijeh navaliti na vlastite duše?”
No, onaj narod koji pogne vrat pod jaram babilonskog kralja i koji bude služio, doista, taj narod ću ostaviti u svojoj zemlji – to je riječ Gospodnja – i dat ću da na svojoj zemlji sadi i živi.”
Desit će se ovako: Onako kako sam nad njima bdio da ih iščupam i upropastim, da ih srušim i poharam, tako ću sada nad njima bdjeti da ih gradim i zasadim” – to je riječ Gospodnja.
Tad će svi narodi koji su ostali oko vas spoznati da sam Ja Gospod; shvatit će da sam Ja obnovio ruševine, da sam ozelenio pustoš. Ja sam Gospod; tako sam kazao i tako će biti.”
Kako da te ostavim, o, Efrajime? Kako da te predam, o, Izraele? Kako da te učinim sličnim Admi? Kako da se odnosim prema tebi kao da si Sebojim? Uznemireno je srce Moje, uzavrela je milost Moja.
Poderite srca svoja, a ne haljine.” Vratite se Gospodu, Bogu vašem, jer On je dobar i milostiv, spor u srdžbi, a bogat ljubavlju postojanom; žalosti se nad zlom.
Tako Jona krene zalaziti u grad, otprilike onoliko koliko se može prepješačiti za dan, i tamo je vikao: „Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena!”
poče se moliti Gospodu Bogu govoreći: „O, Gospode, zar nisam sve ovo naslućivao dok sam još bio u svojoj zemlji? Zato sam se žurio da pobjegnem u Taršiš, jer znam da si Bog milostiv i velikodušan, spor u gnjevu, bogat milosrđem, sažaljiv nad nevoljom.
A kada im je Gospod podizao suce, onda je bio uz njih i spašavao ih iz ruku neprijatelja, sve dok bi sudac bio živ; Gospodu ih bi žao koliko su jadikovali od muka tlačitelja i dušmana.