A kada su zapovjednici vojske i svi njihovi ljudi čuli da je babilonski car postavio Gedaliju, otputovaše njemu u Mispu: Jišmael, sin Netanijin, Johanan, Kareahov sin, Saraje, Tanhumetov sin iz Netofe, i Jaazanija, Maakatijev sin – oni i njihovi ljudi.
A Gospod je kazao: „Ovaj narod Mi se približava ustima svojim, slave Me usnama, ali njihova srca su daleko, a njihov strah preda Mnom je zapovijed i nauk koji poučavaju ljudi;
Čuj ovo, dome Jakovljev, ti kojega zovu imenom Izrael, koji si potekao s voda judejskih, koji se kuneš u ime Gospodnje i ispovijedaš Bogu Izraelovu ali ne u istini i pravdi.
Kralj Sidkija pošalje Jehukala, sina Šelemjina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, vjerovjesniku Jeremiji i poruči: „Pomoli se za nas Gospodu, Bogu našem!”
Pred Gedaliju dođoše: Netanijin sin Jišmael, Kareahov sin Johanan; Tanhumetov sin Seraja, sinovi Efaja Netofljanina, Makatijev sin Jaazanija i njihovi ljudi.
A Johanan, sin Kareahov, skupi sav preostali narod s vojskovođama, to jest, one ljude koje je vratio od Jišmaela, Netanijina sina, koje je ovaj odveo iz Mispe, nakon što je pogubio Gedaliju, Ahikamova sina; skupi sve muževe, vojnike, žene, djecu i dvorjane, koje je vratio iz Gibeona.
jer su se plašili Kaldejaca. Bojali su se Kaldejaca jer je Jišmael, Netanijin sin, ubio Gedalju, Ahikamova sina, koga je babilonski kralj postavio kao upravnika zemlje.
Jer sami ste se doveli u zabludu po cijenu vaših života; poslali ste me Gospodu, Bogu vašem, i vikali: ‘Pomoli se Gospodu, Bogu našem, za nas! Učinit ćemo sve ono što ti Gospod, Bog naš odgovori – objavi nam upute!’
Azarja, sin Hošajin, Johanan, sin Kareahov, i svi oholi muževi viknu Jeremiji: „Lažeš! Gospod, Bog naš te nije poslao nama da bi nam kazao: ‘Nemojte polaziti u Egipat, da biste tamo živjeli kao tuđinci!’,
Iskorijenit ću ostatak Judin, sve one koji su upravili lica Egiptu i pošli tamo da bi živjeli kao tuđinci. Svi će stradati u zemlji egipatskoj, svi će pasti od mača i gladi – sve ovo će snaći i one najmanje i najveće – umrijet će od gladi ili mača, i postat će prokletstvo, grozota, ruglo i uvreda!
Zato ću njihove žene dati drugima, polja njihova vlasnicima novim. Jer i najmanji i najveći teže dobiti nepravednoj, a svećenici i proroci hode u lažima.
Duh me podiže i odvede do istočne kapije Gospodnjeg hrama, one koja je okrenuta izlasku sunca. I gle, tamo je na ulazu stajalo dvadeset i pet muževa, a među njima ugledam Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, narodne poglavare.
Oni koji tebi prilaze kao narod, koji pred tobom sjedaju, koji čuju šta kažeš ali to ne čine, jer sve rade s pohotnim riječima, jer su srca svoja upravili na dobit.
Među njima je stajalo sedamdeset starješina Izraelova doma, a usred njih i Šafanov sin Jaazanija. Svaki od njih je držao tacnu za kađenje u rukama, a oko njih se širio miris kada.