Za vas neće ostati ništa osim da klečite među sužnjevima, ili da padnete među poginulima. Jer Njegova srdžba ostaje uprkos ovome, Njegova ruka je još uvijek ispružena.
Tako su rasplamsali gnjev Gospodnji protiv naroda Svoga, digao je ruku na njih i udario, i gore zadrhtaše; a njihove lešine su bile poput otpada kraj puta, jer srdžba Njegova se nije smirila i još je ruka Njegova nad njima.
Aramejci na istoku i Filistejci na zapadu, proždiru Izraelce razvaljenih ralja. A Njegova srdžba ostaje uprkos ovome, Njegova ruka je još uvijek ispružena.
Stoga se Gospod ne raduje njihovim mladićima, nema milosti s njihovim siročadima i udovicama; jer svi su bezbožnici i zlikovci, i svaka usta pričaju ludosti. A Njegova srdžba ostaje uprkos ovome, Njegova ruka je još uvijek ispružena.
Manaše ždere Efrajima, i Efrajim guta Manašea; a zajedno stoje protiv Jude. A Njegova srdžba ostaje uprkos ovome, Njegova ruka je još uvijek ispružena.
Kukajte pastiri, plačite i lezite u pepeo, vi, gospodari stada! Jer vaše vrijeme je dovršeno, bit ćete poklani, razbit će vas o pod kao suđe dragocjeno.
Zar vam ništa ne znači vama što prolazite? Te pogledajte i vidite ima li boli kakav je bol koji mene snađe, sa kojim me Gospod udari na dan srdžbe Njegove žarke!
Viči i jauči, sine čovječiji! Jer mač je upravljen protiv Moga naroda, protiv svih dostojanstvenika Izraelovih. Propali su od mača zajedno s narodom! Zato se udari po bokovima!
Navucite kostrijet i plačite, o, svećenici; naričite, o, službenici žrtvenika. Pođite, prenoćite u kostrijeti, o, službenici Boga moga! Jer u domu Boga vašeg, više nema prinosnica i ljevanica.
Vaše gozbe ću pretvorit u jadikovke, sve vaše pjesme u gorko jadanje; dat ću da svako navuče kostrijet, i da sve glave ostanu ćelave. Dat ću da bude kao tugovanje za sinom jedincem i kraj kao dan gorki.”