Tako je zemlja uživala u subotnjem miru. Mirovala je vrijeme pustoši svoje dok se ne ispuni onih sedamdeset godina o kojima je Gospod govorio kroz Jeremiju.
Ostat će samo mali dio, kao kad se strese maslina, dvije ili tri bobice na samom vrhu, njih četiri-pet na granama voćke; tako kaza Gospod nad vojskama.
Jer Ja sam s tobom – tako kaza Gospod – Ja ću te spasiti. Dokrajčit ću sve narode u koje sam te protjerao; Ali tebe ću ostaviti, i ukoriti po mjeri pravoj; ali neću te ostaviti posve nekažnjenog.”
Ne boj se, slugo moj Jakove, tako kaza Gospod; jer Ja sam uz tebe. Dokrajčit ću sve narode koje sam protjerao, ali tebe neću posve iskorijeniti, nego ću te u pravoj mjeri ukoriti; jer ne mogu te ostaviti nekažnjena.”
Gospod je prezreo Svoj žrtvenik, Svoje svetište odbacio; predao u ruke neprijatelju i zidine Svojih dvorova; u domu su Gospodnjem buku stvarali kao da je blagdan.
I desi se da Pelatju, sin Benajina, odjednom snađe smrt dok sam tako predskazivao. A ja padoh ničice i stadoh kukati i vikati: „Ah gospodaru, Gospode, hoćeš li istrijebiti cijeli ostatak Izraelov?”
A Ja ću pružiti Svoju ruku protiv njih, poharat ću zemlju i učinit je pustarom gorom od pustinje Diblat; tako ću učiniti u svim naseljima njihovim – shvatit će da sam Ja Gospod!”
Iako će biti u zemlji neprijateljskoj, ipak ih neću potpuno odbaciti i toliko prezreti da ih posve uništim i Savez raskinem; jer Ja, Gospod, Bog sam njihov.
Srebro i zlato ih neće moći spasiti na dan Gospodnje srdžbe.” Zemlju će progutati plamen zavisti, jer on će u jednom mahu svršiti sa svim stanovnicima zemlje.