Biblia Todo Logo
Bìoball air-loidhne

- Sanasan -




Jeremija 4:24 - Biblija Stari i Novi zavjet

24 Pogledah planine, a one potresene; gore su se njihale.

Faic an caibideil Dèan lethbhreac




Jeremija 4:24
19 Iomraidhean Croise  

A On odvrati: „Izađi odatle i stani pred Gospoda na brdu!” I gle, Gospod prođe kraj njega. Pred Gospodom je bjesnio silni vjetar koji je drobio stijene i rasijavao kamenice; no, Gospod nije bio u toj oluji. Poslije oluje nastupi zemljotres, ali Gospod nije bio u tom zemljotresu.


Srdžba Njegova potrese zemlju i temelje planina vitkih,


Grmljavina Tvoja zaori u vjetrovima, munje osvijetliše zemlju, i zemlja sva zadrhta,


Zemlju obasjaše munje Njegove, a zemlja to vidi i strepi!


I dim se uzdizao sa cijelog brda Sinajskog jer je Gospod u plamenu sišao. I dim njegov se uzdizao kao dim iz peći i čitavo se brdo treslo.


Tako ću dati da se nebesa tresu, zemlja će se pokrenuti sa svoga mjesta, zbog srdžbe Gospoda nad vojskama, na dan Njegova užarena gnjeva.


Zemlja tumara kao pijanac, njiše se kao koliba; teško na njoj počivaju grijesi, pada, i neće se više uspraviti.


Tako su rasplamsali gnjev Gospodnji protiv naroda Svoga, digao je ruku na njih i udario, i gore zadrhtaše; a njihove lešine su bile poput otpada kraj puta, jer srdžba Njegova se nije smirila i još je ruka Njegova nad njima.


Ali Gospod je Bog istinski; Bog živi i vječiti Kralj. Zemlja se trese od gnjeva Njegova, a narodi ne mogu podnijeti Njegove srdžbe.”


Iz Dana odzvanja rzanje konja njegovih; cijela zemlja se stresa od silna njihanja njihova; doista, dolaze i žderu zemlju i sve što je u njoj, grad i njegove žitelje.


Plakat ću i jecati na gorama, tužaljku zapjevati pustari divljoj jer je posve spaljena, i niko više tuda ne prolazi. Više se ne čuje blejanje stada, razbježala se stoka i ptice.


Ribe mora, ptice nebesa, zvijeri polja, i sve stvari koju pužu zemljom, i svi ljudi drhtat će preda Mnom. Planine će se razvaliti, past će stijene, i svaki zid će se urušiti.


Planine će se topiti pod njim, bit će kao vosak pred užarenim plamenom, poput voda se razlivaju niz strminu.


Planine te ugledaše i zgroziše se. Provališe silne bujice, dubine odjeknuše i podigoše valove svoje uvis.


Stao je, zemlja zadrhta, On pogleda, a kraljevstva se zatresoše. Drevne planine se skrhaše, a brda pradavna skliznuše dolje – no, On dovijeka nastavlja.


Nebo iščeznu poput svitka koji se smota. Svaka gora i ostrvo pokrenuše se sa svojih mjesta.


Lean sinn:

Sanasan


Sanasan