Jer Gospod je rekao Mojsiju: „Reci Izraelovim sinovima: ‘Narod ste tvrdoglav! Kada bih samo na tren s vama putovao, morao bih vas uništiti. Te skinite sada svoj nakit da vidim što ću činiti s vama!’”
Moje srce nariče za Moabom, izbjeglice njegove bježe u Soar, u Eglat-Šelišiji. Uzlaze uz Luhit plačući, na putu za Horonajim dižu viku zbog propasti svoje.
Gle, Sion, zemlja blagdana određenih! Tvoje oči će ugledati Jerusalem, utočište spokojno, Šator nepokolebljivi, čije kolčeve nikad neće izvaditi, čija se užad nikad neće prekinuti.
Snaći ćete ove dvije stvari, u jednome trenu i danu; gubitak djece i udovištvo, sve će te stići u punoj mjeri, unatoč tvojim vradžbinama i velikoj sili tvojih prokletinja.
Neka se zasrame oni što me progone, ne daj da se osramotim; neka se zgroze, ali mene spasi grozote. Snađi ih danom strahote, iskorijeni ih razaranjem dvostrukim.
Jer Gospod Bog kaza ovako: „Kakvog li većeg zla kad pošaljem svoja četiri grozna suda: mač, glad, divlje zvijeri i kugu u Jerusalem, da tamo istrijebim ljude i stoku?