Nose luk i koplje, okrutni su i ne znaju za milost. Huče kao nemirno more dok jašu na konjima svojim; prilaze kao muževi u četama da navale na tebe, Sionska kćeri.”
Prekrit će te prašina koju podiže mnoštvo konja njegovih, zidovi će se tresti od sile konjice, točkova i kola kad neprijatelj uđe kroz tvoje kapije onako kako se ulazi u grad osvojeni.
U posljednjim danima će ga napasti kralj juga, a kralj sjevera će na njega navaliti kao oluja, kočijama i konjicom i silom lađa. Tako će doći u zemlje, preplavit će ih i proći kroz njih.
Prva bi slična lavu, no, imala je orlovska krila. Krila se spustiše dok sam gledao, i zvijer se podiže sa zemlje na dvije noge poput čovjeka – potom joj dadoše ljudski razum.
U tim danima će zapjevati pjesmu rugalicu, gorko će jaukati i vikati: ‘Posve smo propali! Okrenuo je baštinu naroda moga, kako mi je oduzeo! Otpadniku dade polja naša!’
Tada će se na nebu pojaviti znak Sina Čovječijega. Proplakat će tada svi narodi na Zemlji ugledavši Sina Čovječijega kako dolazi na oblacima s velikom moći i slavom.