Biblia Todo Logo
Bìoball air-loidhne

- Sanasan -




Jeremija 4:11 - Biblija Stari i Novi zavjet

11 U ono vrijeme će ovome narodu i Jerusalemu reći: „Moj narod će snaći oluja burna s golih brda pustinjskih, ali ona neće raznositi ili čistiti;

Faic an caibideil Dèan lethbhreac




Jeremija 4:11
28 Iomraidhean Croise  

Neka na grešnike sruči užareni plamen, neka su sumpor, i vjetar ognjeni zasluženi dio njihov.


Stoga govorim: „Skrenite pogled; pustite da lijem gorke suze, ne trudite se da me utješite zbog propasti kćeri moga naroda.”


Kaznio ih je mjerama, izgonom, protjerao ih je svojim silnim dahom, na dan vjetra istočnog.


vijat ćeš ih, a vjetar će ih odnositi, i oluja razbacivati.


Svi postadosmo kao čovjek nečist, a sva naša djela pravedna kao krpa prljava. Nestajemo kao lišće, i nas naši prijestupi odnose kao vjetar.


Zato ću ih rasijati kao pljevu, koju nosi vjetar pustinjski.


A ti im poruči ovako: Uplakane su oči moje, suzne danima i noćima i nema kraja. Jer djevica je teško ranjena, kćer naroda moga, udarcem veoma silnim.


Gle, srdžba se raskovitlala kao oluja, vrtlog će snaći glave bezbožnika!


šaljem vjetar koji je suviše silan. Sad ću im presuditi.”


Čuj, vika kćeri naroda moga iz zemlje daleke: „Nije li Gospod u Sionu, zar nije Kralj njen pored nje? Zašto ste me razdražili idolima, ništavnim idolima stranim?


„Ah, kad bi se glava u vodu preobrazila, a oči u izvor suzni, danju i noću bih oplakivao sve one pobijene iz naroda moga.


Stoga Gospod nad vojskama veli ovako: „Gle, Ja ću ih pretopiti i pročistiti; jer kako bih drukčije s narodom Svojim?


Oči moje iscuriše od suza, a utroba mi ključa, srce puca u meni, zbog pada kćeri naroda moga, jer djeca i dojenčad umiru na ulicama grada!


Potoci suza tekli su iz očiju mojih zbog propasti kćeri naroda moga.


Ruke nježnih žena; kuhale su djecu svoju da se njom nahrane, dok je propadala kćer naroda moga.


Čak i šakali dojke pružaju te mladunčad svoju hrane; ali kćeri naroda moga okrutne postadoše, kao nojevi u pustinji.


Jer grijeh kćeri moga naroda, posta veći od grijeha Sodome, koja u tren oka bi razorena, i ljudske ruke se digoše zbog nje.


I gle, posađena je, ali hoće li uspjeti? Neće li posve uvehnuti čim je dotakne vjetar istočni? Neće li se osušiti na zemlji gdje posađena?”


No, iščupaše je u gnjevu, baciše na zemlju, plod uvehnu zbog vjetra istočnog, otkinuše najveće grane, ostadoše posve suhe; a potom ih spališe.


Premda uživa među braćom svojom, snaći će ga vjetar Gospodnji, vjetar istočni, koji se diže u divljini. Presušit će izvori njegovi, studenci presahnuti, iz njegove riznice će oteti svaku stvar dragocjenu.


Stoga će biti kao jutarnja magla, kao rosa što rano nestaje, poput pljeve koje raznosi s gumna, poput dima koji izlazi kroz prozor.


Vjetar ih je zahvatio krilima svojim, i stidit će se zbog žrtvi svojih.


A potom odjure kao vjetar, zlikovci, kojima je sila vlastita jedini bog.


Jer gle, ja podižem Kaldejce, taj gorki i divlji narod, koji gazi preko cijele zemlje, da bi osvojili boravišta tuđa.


Sa vilama u ruci očistit će svoje gumno i odvojiti pljevu od pšenice; pšenicu će spremiti u svoju žitnicu, a pljevu sažeći neugasivim ognjem.”


U ruci su mu vile da očisti svoje gumno; pšenicu će spremiti u svoju žitnicu, a pljevu sažeći neugasivim ognjem.”


Lean sinn:

Sanasan


Sanasan