Jeremija 4:10 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹⁰ Tad rekoh: „Jao, Gospode Bože! Kako prevari narod ovaj i Jerusalem govoreći: ‘Živjet ćete mirno!’, a mač nam je već za vratom!”

Jeremija 4:10 Iomraidhean Croise

Izlazak 5:22

Tad se Mojsije obrati Gospodu: „Gospode, zašto dopuštaš da ti narod tako muče? Zašto si me poslao ovamo?

Izlazak 9:14

Inače ću ovaj put sve Svoje pošasti usmjeriti k tvome srcu, slugama i narodu tvome, da shvatiš da na zemlji cijeloj nema sličnog Meni.

Izaija 30:10

koji govore vidovnjacima: „Nemojte gledati!”, Koji vjerovjesnicima poručuju: „Nemojte predskazivati ono što je pravedno, govorite nam o stvarima ugodnim, predviđajte neistine,

Izaija 37:35

‘Jer Ja ću braniti ovaj grad zbog mene i moga sluge Davida.’”

Izaija 63:17

O, Gospode, što puštaš da skrećemo s Tvoje staze, zašto kameniš naša srca i daješ da Te se ne plašimo? Vrati se zbog sluga Svojih, zarad plemena, baštine Tvoje.

Jeremija 1:6

A ja odgovorih: „Ah, Gospode Bože! Ja ne umijem govoriti; ja sam samo dijete!”

Jeremija 23:17

Postojano vele onima koji me preziru: ‘Gospod kaže da ćete živjeti mirno!’ A svima onim što hode u tvrdoglavosti srca svojih: ‘Neće vas snaći nikakva nevolja!’

Jeremija 32:17

„Jao Gospode, gle, Ti si stvorio nebesa i zemlju snagom Svojom ogromnom, ispruženom desnicom; ništa Ti nije nemoguće!

Jeremija 4:18

„Sve vas ovo snađe zbog vlastitih djela i nauma. Ovo je kazna vaša. Kako li je gorka! Kako probada srce!”

Jeremija 5:12

Lagali su o Gospodu; vele: „Neće učiniti ništa! Neće nas snaći nikakva nevolja; nećemo vidjeti mača ili gladi.

Jeremija 6:14

Povijaju rane naroda Moga kao da nisu ozbiljne. Viču: ‘Mir, mir!’, a mira nigdje.

Jeremija 8:11

A rane kćeri Moga naroda olahko shvataju, vele: ‘Mir, mir!’, tamo gdje mira nema.

Tužaljke 2:21

U prašini uličnoj leže mrtvi starci i mladići; moje djevice i muževi mladi, što od mača stradaše. Ti ih pobi u dan Svoje srdžbe, nemilice si ih poklao!

Ezekiel 11:13

I desi se da Pelatju, sin Benajina, odjednom snađe smrt dok sam tako predskazivao. A ja padoh ničice i stadoh kukati i vikati: „Ah gospodaru, Gospode, hoćeš li istrijebiti cijeli ostatak Izraelov?”

Rimljanima 1:24

Stoga ih je Bog predao nečistoći u pohoti njihovih srca, te među sobom obeščašćuju svoja tijela.

Rimljanima 1:26

Zbog toga ih je Bog predao sramotnoj pohoti: njihove su žene zamijenile prirodne odnose neprirodnim,

Rimljanima 1:28

Budući da nisu smatrali da se treba držati spoznaje Boga, Bog ih je predao pokvarenosti uma, da čine ono što ne valja.