Sedmog dana petog mjeseca, dakle, u devetnaestoj godini vladavine babilonskog cara Nabukodonosora, stiže u Jerusalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, sluga babilonskog cara.
A oni mi odgovoriše: „Oni preostali, koji su preživjeli ropstvo, trenutno žive u pokrajini u velikoj nevolji i sramoti. Zidine Jerusalema su porušene, a kapije spaljene ognjem!”
No, ako Me ne budete poslušali, ako ne budete poštovali svetu subotu, i ako kroz kapije jerusalemske budete pronosili robu, onda ću raspaliti oganj na kapijama vašim; progutat će dvorove Jerusalema i neće utihnuti!”
A Kaldejci koji nasrću na ovaj grad će u njega provaliti, zapalit će ovaj grad i spaliti ga s onim kućama na kojima su kadili Baalu, gdje su tuđim bogovima izlijevali žrtve kako bi me rasrdili.
„Ovako kaza Gospod, Bog Izraela: Pođi i reci Sidkiji, kralju judejskom; ovako mu kaži: Ovo je riječ Gospodnja: Gle, predajem ovaj grad u ruke babilonskog kralja, a on će ga spaliti ognjem.
Gle, Ja dajem zapovijed – to je riječ Gospodnja – nanovo ih dovodim ovome gradu, da na njega nasrću, da ga osvoje i ognjem spale; razorit ću gradove judejske, ostat će pusti!”
Stoga Gospod Bog veli ovako: Ovo mjesto će snaći gnjev Moj i srdžba, izlit će se na čovjeka i zvijer, na stablo, polje i zasad; gorjet će i neće ga niko ugasiti.”
Neprijatelj je pružio ruku svoju na sve dragocjenosti njegove; zaista, morao je gledati kako narodi u svetište prodiru, oni kojima si zabranio da zboru pristupaju!
Gospod je satirao i nije poštedio nijedan Jakovljev dom; u bijesu Svome On razori tvrđave Judinih kćeri; na tlo je bacio i ponizio kraljevstvo njihovo i plemiće.
Gospod je prezreo Svoj žrtvenik, Svoje svetište odbacio; predao u ruke neprijatelju i zidine Svojih dvorova; u domu su Gospodnjem buku stvarali kao da je blagdan.