No, oni su prezreli Božije glasnike, ismijavali su Njegove riječi i vjerovjesnike, sve dok se Gospodnja srdžba ne raspali toliko na narod da je nije više bilo moguće stišati.
Jesi li cijelu Judeju odbacio? Da li je Sion duši Tvojoj odvratan? Zašto si nas do te mjere potukao da nema lijeka? Nadaju se miru – ali dobro nas ne nalazi, vremenu iscjeljenja – ali gle, strahota!
Na šta si to nalik, s čime te da usporedim, o, kćeri jerusalemska? Sa čime da te poistovjetim kako bih te utješio djevice, kćeri sionska? Nesreća je tvoja široka kao more! Ko te može izliječiti?
Kada je Efrajim shvatio bolest svoju, kada je Juda vidio svoju ranu, tad Efrajim krene u Asiriju, i obrati se velikom kralju. Ali on ga ne može izliječiti, ne umije priviti ranu.
Ništa te ne može zaliječiti, rana tvoja je smrtonosna. Svi koji čuju novosti o tebi plješću rukama zbog pada tvoga, jer ko nije osjetio neizmjernu okrutnost tvoju?”