Ujutro starija reče mlađoj: „Gle, jučer sam legla sa našim ocem; napijmo ga i noćas vinom, pa da ti pođeš i legneš s njime, kako bi imale njegovo potomstvo.”
nisu htjeli poslušati i nisu se prisjećali Tvojih čuda, koje si učinio pred njima, nego bijahu tvrdoglavi i sami sebi postaviše poglavara, kako bi se u svojoj obijesti vratili u sužanjstvo. Ali Ti si Bog oprosta, milostiv si i milosrdan, strpljiv i neizmjerne dobrote, i nisi ih ostavio;
Da li će isprazni idoli naroda kišu donijeti? Mogu li nebesa pokloniti pljusak? Zar to ne činiš Ti, o, Gospode Bože? Tebi se nadamo, jer Ti si sve ovo stvorio!
„Uzmi svitak i na njemu zapiši sve riječi koje ti objavih o Izraelu, Judeji i svim narodima od onoga dana kad ti se prvi put obratih, od vremena Jošije pa sve do dana današnjeg!
Gospode, zar oči Tvoje ne vide istinu? Udario si ih, ali oni nisu osjetili bola; zgazio si ih, ali oni se nisu ispravili. Lica svoja skameniše, i nisu se pokajali.
Stide li se sramotnog ophođenja svoga? Ne, ni najmanje se ne stide; ne umiju se ni crveniti. Tako će pasti među one propale; bit će srušeni kad ih kaznim.” Tako kaza Gospod.
Neka se stide gadosti svojih! Ali oni više ne znaju za stid, i ne crvene se. Zato će pasti među onima koji padaju; propast će u kazni svojoj! To veli Gospod.
Ko je tako mudar da ovo shvati? Kome su se obratila usta Gospodnja da mu objave zašto zemlja propada, zašto je spaljena i slična pustinji kroz koju niko ne prolazi?
„Uskratio sam vam kišu, a bi samo tri mjeseca do žetve; poslao bih kišu jednome gradu, a drugi bih posve lišio dažda. Jedno polje zalijem kišom, a drugo polje bi uvehlo bez vode.
Ali Gospod u njemu je pravičan, On ne čini nikakve nepravde. Svakog jutra dijeli pravdu Svoju, i ne propušta nijednoga dana, a zlobnici ipak nemaju stida.
Pazite da ne odbijete Onoga Koji vam govori, jer ako nisu umakli oni što su odbili Onoga Koji im je govorio na Zemlji, kako ćemo onda mi kojima govori Onaj s Nebesa, ako se od Njega okrenemo.