2 „Pogledaj na gola brda, ima li mjesta gdje te nisu oskrnavili? Sjedila si kraj puta i dočekivala ljubavnike, kao Arap u pustinji. Oskrnavila si zemlju, svojim bludom i zlobom.
Tad skine udovičke haljine, pokrije se koprenom i sjedne na kapiju Enajima, na putu k Timni. Jer je vidjela da je Šela odrastao i da je neće darovati njemu kao ženu.
Oskrnavio je visine koje su se nalazile istočno od Jerusalema, a desno od gorja propasti, koje je Salomon, kralj Izraela, izgradio Aštarti, grozoti sidonskoj, i Kemošu, strahoti moapskoj, i Milkomi, nakazi amonskoj.
„Davno si odbacio jaram svoj razbio okove; kazao si: ‘Neću Ti služiti!’ Doista, na svakoj uzvisini, ispod svakog stabla; svugdje si lijegao kao bludnica.
„Kako možete reći: ‘Nisam oskrnavljen; Nisam bludio za Baalima’? Gle, kako ste se ponijeli u dolini; razmislite o onome što učiniste. Ti si divlja kamila, koja trči amo-tamo,
„Ako čovjek otpusti ženu, a ona ga ostavi i pođe drugome, treba li joj iznova poći? Ne bi li tada zemlja bila posve izopačena? Ali ti si živjela kao bludnica s mnogim ljubavnicima – a sad bi da se vratiš Meni?” Tako kaza Gospod.
Samo priznaj grijeh svoj – uzdigla si se protiv Gospoda, Boga svoga, služila si bogovima tuđim, pod svakim stablom, i nisi Mi se pokoravala.” Tako reče Gospod.
Uzela si od svojih haljina i njima načinila šarene visine; bludničila si silno, toliko da to nikada prije nije viđeno, i da se nikada tako nešto neće ponoviti.
jer sam ih odveo u zemlju za koju sam se zakleo da će biti njihova. Tad ugledaše svako visoko brdo, svaku gustu šumu, i tamo počeše klati žrtve i prinositi darove da bi Me razljutili, tamo su kadili miomirisima i izlijevali ljevanice.
Majka njihova se odala bludu, ona je zatrudjela sramotno, jer je vikala: ‘Ići ću za ljubavnicima svojim, oni mi daju hljeba i vode, vune i lana, ulja i pića.’