Tad mi Gospod reče: „Proroci proriču laži u Moje ime; nisam ih poslao, nisam im dao zapovijed, i nisam im se obraćao. Proriču priče lažljive, predviđaju ništarije i snove vlastitih srca!
Jer njih nisam poslao – tako kaza Gospod – nego proriču laži u Moje ime ne bi li vas protjerao, i ne biste li stradali zajedno s ovim prorocima koji vam proriču!”
Obratio sam se i svećenicima i narodu govoreći: „Ovako kaza Gospod: Ne slušajte ono što govore vaši proroci, oni koji vam proriču i govore: ‘Gle, pribor Gospodnjeg doma će uskoro vratiti iz Babilona!’, jer oni vam proriču laži.
Tako Hananija stane besjediti pred cijelim narodom: „Ovako kaza Gospod: Tako ću u ove dvije godine skinuti jaram Nabukodonosora, kralja babilonskog, s vrata svakog naroda, i ovako ću ga razbiti!” No, Jeremija odstupi i pođe svojim putem.
Čuj, vika kćeri naroda moga iz zemlje daleke: „Nije li Gospod u Sionu, zar nije Kralj njen pored nje? Zašto ste me razdražili idolima, ništavnim idolima stranim?
Viđenja vjerovjesnika tvojih bijahu laž i varka uzaludna; ne otkriše krivicu tvoju kako bi sužanj svoj izbjegla nego ti propovijedaše izreke pune varki zavodljivih.
Jer kumiri ništavnosti zbore, a vidovnjaci lažu, govore o snovima lažnim i nude utjehu ispraznu. Stoga narod luta poput ovaca, i bludi jer nema pastira.
„A onda ću se približiti vama da vam presudim, bit ću svjedok žustar protiv vračara, protiv bludnica i onih što se lažno kunu, protiv onih što tlače najamnike u nadnicama njegovim, udovicu i siroče i onih što tuđinca odbacuju, i onih koji Me se ne plaše,” tako kaza Gospod nad vojskama.