9 O prorocima: „Srce mi je slomljeno, kosti mi se tresu; ja sam poput pijanca, čovjeka kojega je uzelo vino, i sve zbog Gospoda, i Njegovih svetih riječi.
Tad viknuh: „Teško meni! Izgubljen sam; ja sam čovjek nečistih usana i živim među ljudima nečistih usana – jer ugledao sam Cara, Gospoda nad vojskama!”
Tad sebi rekoh: „Neću spominjati, neću više govorit u ime Njegovo!” No, tada je gorjelo u srcu mome, kao da je oganj izgarao u kostima ovim, i nisam više mogao zadržati, doista, nisam se mogao obuzdati.
Gospod mu reče: „Prođi kroz grad, posred Jerusalema i nacrtaj znak na čelima ljudi, svih onih koji nariču i ječe zbog gadosti koju učiniše među njima!”
Koljite, ubijajte starce, mladiće i djevice, djecu i žene! Ali nemojte doticati nijednog čovjeka koji na čelu nosi znak! Krenite od Svetišta.” Tad oni krenu od starješina koji su bili pred Hramom.
A ja, Daniel, bijah onemoćao, i ležao sam danima u postelji, shrvan bolešću. Onda ustanem i krenem kraljevim poslom, no, bijah smeten i nisam razumio viđenje.
Sve sam čuo i srce mi zalupa usne mi zadrhtaše na taj zvuk, truhlež se uvuče u kosti moje, a noge mi pokleknuše. No, mirno ću čekati dan nevolje, dan koji će snaći narode koji nas napadaju.