Biblia Todo Logo
Bìoball air-loidhne

- Sanasan -




Jeremija 23:9 - Biblija Stari i Novi zavjet

9 O prorocima: „Srce mi je slomljeno, kosti mi se tresu; ja sam poput pijanca, čovjeka kojega je uzelo vino, i sve zbog Gospoda, i Njegovih svetih riječi.

Faic an caibideil Dèan lethbhreac




Jeremija 23:9
21 Iomraidhean Croise  

Pustio si da narod Tvoj tjeskobu iskusi, napio si nas vinom omamljujućim.


Sramota mi je srce slomila, patim, tražio sam milost, ali je nije bilo, vapio za tješiteljem, ali ne nađoh nikoga.


Ah, kruna Efrajimovih pijanaca, cvijet slavne ljepote koja vehne, koji je na glavi onih u bogatoj dolini, njih koje je vino obuzelo.


Zadivite se i budite zadivljeni; oslijepite se i budite oslijepljeni! Opijeni ste, ali ne od vina; posrćete, ali ne od pića žestoka!


Stoga čujte, vi nesretnici, vi koji ste opijene, a ne okusiste vina;


Tad viknuh: „Teško meni! Izgubljen sam; ja sam čovjek nečistih usana i živim među ljudima nečistih usana – jer ugledao sam Cara, Gospoda nad vojskama!”


Tad sebi rekoh: „Neću spominjati, neću više govorit u ime Njegovo!” No, tada je gorjelo u srcu mome, kao da je oganj izgarao u kostima ovim, i nisam više mogao zadržati, doista, nisam se mogao obuzdati.


Oni se strašno uplaše pošto su čuli sve one riječi, zgledali su se prestravljeni, a potom rekoše Baruhu: „Moramo izvijestiti kralja o svemu ovome!”


Proroci proriču laži, svećenici vladaju po hirovima vlastitim, a narodu Mome je to milo. No, šta ćete na kraju?”


Ah, ti, tješitelju moj, srce je u meni onemoćalo.


„Ah, kad bi se glava u vodu preobrazila, a oči u izvor suzni, danju i noću bih oplakivao sve one pobijene iz naroda moga.


Gorčinom me zasitio, i pelinom napajao.


Ovako kaza Gospod Bog: Teško oholim prorocima, onima koji slijede vlastiti duh i ono što sami nisu vidjeli!


Gospod mu reče: „Prođi kroz grad, posred Jerusalema i nacrtaj znak na čelima ljudi, svih onih koji nariču i ječe zbog gadosti koju učiniše među njima!”


Koljite, ubijajte starce, mladiće i djevice, djecu i žene! Ali nemojte doticati nijednog čovjeka koji na čelu nosi znak! Krenite od Svetišta.” Tad oni krenu od starješina koji su bili pred Hramom.


A ja, Daniel, bijah onemoćao, i ležao sam danima u postelji, shrvan bolešću. Onda ustanem i krenem kraljevim poslom, no, bijah smeten i nisam razumio viđenje.


Sve sam čuo i srce mi zalupa usne mi zadrhtaše na taj zvuk, truhlež se uvuče u kosti moje, a noge mi pokleknuše. No, mirno ću čekati dan nevolje, dan koji će snaći narode koji nas napadaju.


I ja sam nekad živio bez Zakona, ali kada je došla zapovijed, grijeh je oživio,


Lean sinn:

Sanasan


Sanasan