Sedekija, sin Keenanov, bijaše sebi izradio željezne rogove te je vikao: „Ovako zbori Gospod: Ovim ćeš pobosti Aramejce, sve do njihove potpune propasti!”
Prezreli su Njegove zapovijedi i Savez koji je sklopio sa njihovim očevima, Njegova svjedočanstva, koja im je pokazao; žudili su za ništavilom i ništavilo postali. Slijedili su neznaboške narode, koji su živjeli naokolo, njih, zbog kojih je Gospod dao zapovijed da ih ne oponašaju.
Tad kralj Izraela skupi vidovnjake, njih četiri stotine, pa ih upita: „Hoćemo li zaratiti i poći na Ramot u Gileadu ili da od toga odustanemo?” A ovi odgovoriše „Pođi, jer će ih Bog predati u kraljeve ruke!”
Tad mi Gospod reče: „Proroci proriču laži u Moje ime; nisam ih poslao, nisam im dao zapovijed, i nisam im se obraćao. Proriču priče lažljive, predviđaju ništarije i snove vlastitih srca!
Jer učinili su djelo sramno u Izraelu; bludničili su sa ženama svojih bližnjih i u Moje ime govorili laži koje nisam zapovjedio. Sigurno znam – jer Ja sam svjedočio; tako kaza Gospod.”
Ovako kaza Gospod nad vojskama, Bog Izraela: Ne dajte da vas zavedu proroci koji su među vama, vaši vidovnjaci; nemojte sniti snove na koje vas potiču!
Ko je tako mudar da ovo shvati? Kome su se obratila usta Gospodnja da mu objave zašto zemlja propada, zašto je spaljena i slična pustinji kroz koju niko ne prolazi?
Kapije su u zemlju utonule, zasune je njihove razbio i slomio; kraljevi i knezovi njeni su među narodima; bezakonje vlada, Gospod se više ne ukazuje vjerovjesnicima.
Oni prate obmane i lažna proročanstva, oni vele: ‘Ovako kaza Gospod!’, premda ih Gospod nije poslao; bude nadu u narodu da će se njihova riječ ispuniti.
Iako su Boga upoznali, nisu Ga kao Boga proslavili niti Mu zahvalili, već su postali isprazni u svojim mudrovanjima i njihovo se bezosjećajno srce zamračilo.