Postavio je idol koji je dao izraditi u Gospodnji hram, o kojem je Bog Davidu i njegovom sinu Salomon kazao: „U ovom hramu u Jerusalemu, koji sam odabrao od svih plemena Izraela, ostat će Moje ime dovijeka,
Među svećenicima nađoše ove koji su sebi doveli žene tuđinke: od potomaka Ješue, Josadakova sina, i od njegovih drugova: Maaseja, Eliezera, Jariba i Gedaliju.
„Šta radi draga moja u Hramu, kuje li, kao mnoge druge, zavjere zle? Hoće li meso posvećeno odvratiti kaznu tvoju? Jer raduješ se kad činiš zla svoja.”
Stoga Gospod nad vojskama ovako kaza o prorocima: „Gle, hranit ću ih gorčinom, a napajati vodom otrovanom, jer jerusalemski proroci proširiše bezbožništvo po zemlji cijeloj.
Narod Moj je bio poput izgubljenih ovaca; njihov narod ih povede na stranputice; lutali su po gorama, prelazili s brda na planine, i zaboravili na mjesto mira svoga.
Zato ću njihove žene dati drugima, polja njihova vlasnicima novim. Jer i najmanji i najveći teže dobiti nepravednoj, a svećenici i proroci hode u lažima.
Gospode, gle; kome si to učinio? Zar žene da jedu porod svoj, djecu što ljuljaju u naručju? Zar da poklani budu u Svetištu Gospodnjem svećenici i vjerovjesnici?
Među njima je stajalo sedamdeset starješina Izraelova doma, a usred njih i Šafanov sin Jaazanija. Svaki od njih je držao tacnu za kađenje u rukama, a oko njih se širio miris kada.
Potom me povede u unutarnje predvorje Gospodnjeg doma. Kad gle, tamo se, na ulazu u Gospodnji dom između odaja i žrtvenika, nalazilo oko dvadeset i pet muževa. Svi oni su okretali leđa Gospodnjem domu, licima su gledali na istok i tako su padali ničice moleći se suncu.