23 Ti koja sada živiš na Libanonu, koja se gnijezdiš na stablima kedrovim, kako li ćeš samo biti jadna kad te uhvate grčevi kao u žene kad rađa!”
Gle, prilazim ti, stanovnice dolina, stijene u ravnici! Tako veli Gospod onima koji viču: ‘Ko će to sići nama, ko će doći domovima našim?’
Jer Gospod veli ovako o domu judejskih kraljeva: „Za me si poput Gileada, kao vrh libanonski – no, doista, učinit ću te pustarom, gradom nenaseljenim.
Krik odjekuje golim brdima, to je zapomaganje i jecanje naroda izraelskog, jer su iskrivili staze svoje, i zaboravili na Gospoda, Boga svoga.
Ostavljajte gradove, živite među stijenama, svi vi stanovnici Moaba, i budite slični golubici, koja gnijezdi na rubu provalije!
Zavela vas je oholost srca vaših, to što su vas se plašili; vi koji živite u raspuklinama stijena, i na visokim gorama. Srozat ću vas, premda gnijezdite visoko kao orlovi!” Tako reče Gospod.
Čuli smo glasine o njima, i onemoćale su ruke naše. Tuga nas je obuzela, grč kao u žene rodilje.
reci: Ovako kaza Gospod Bog: Veliki orao golemih krila i dugog šarenog perja sleti na Libanon i tamo se spusti na vrh kedra.
Vratit ću se na mjesto Svoje, sve dok ne priznaju svoje grijehe I dok ne potraže lica Moga, sve dok Meni iskreno ne zavape u nevolji.
Ne vape Meni srcima, već ječe na posteljama, zbog žita i vina se sudaraju, uzdižu se protiv Mene.
I ako se u carstvo mrtvih zarove Moja će ih ruka odatle izvući a ako se na nebesa popnu, Ja ću ih spustiti.
„Premda letiš visoko kao orlovi, iako je tvoje gnijezdo smješteno među zvijezdama, ipak ću te oboriti i spustiti,” to je riječ Gospodnja.
Teško onome ko gradi kuću na zaradi nepoštenoj, koji se gnijezdi visoko, da izbjegne raljama propasti!
A onda pogleda Kenijce pa reče: „Iako ti je temelj tvrd, a gnijezdo na stijenu položeno,