11 Jer Gospod ovako govori o Šalumu, Jošijinom sinu, onome koji je naslijedio svoga oca kao judejski kralj, no, koji je otišao s ovoga mjesta: „Neće se više vratiti,
U tim danima se egipatski faraon Neko, kralj Egipta, podigao protiv asirskog kralja i krenuo u vojnu na Eufrat. Kralj Jošija mu pođe u susret, no, faraon ga ubije kod Megida, čim ga je ugledao.
Sluge odnesu njegove tijelo iz Megida u Jerusalem. Tamo ga sahrane u vlastitoj grobnici. Tad narod zemlje izabere Joahaza, sina Jošijina, pomažu ga i proglase kraljem umjesto njegova oca.
Joahaz je imao dvadeset i tri godine kada je postao kralj i vladao je tri mjeseca u Jerusalemu. Majka mu se zvala Hamutala, i bila je kći Jeremijina iz Libne.
Faraon Neko proglasi Elijakima, sina Jošijina, kraljem umjesto njegovog oca Jošije; također mu je nadjenuo ime Jojakim. No, Joahaza je odveo u Egipat, gdje ga snađe smrt.
Tad ustade nekoliko muževa, zapovjednika Efrajimovih sinova, i to Azarja, Johananov sin, Berekja, Mešilemotov sin, Ezekija, Šalumov sin i Amasa, Hadlajev sin, protiv vojske koja se vraćala,
Tad Hilkija i ostali koji je kralj poslao pođu vjerovjesnici Huldi, ženi čuvara odjeće Šaluma, Tokhatova sina, Hasrina unuka, koja je živjela u drugom dijelu Jerusalema i upitaše je o ovome.