Prezreli su Njegove zapovijedi i Savez koji je sklopio sa njihovim očevima, Njegova svjedočanstva, koja im je pokazao; žudili su za ništavilom i ništavilo postali. Slijedili su neznaboške narode, koji su živjeli naokolo, njih, zbog kojih je Gospod dao zapovijed da ih ne oponašaju.
A Gospod je kazao: „Ovaj narod Mi se približava ustima svojim, slave Me usnama, ali njihova srca su daleko, a njihov strah preda Mnom je zapovijed i nauk koji poučavaju ljudi;
Da li će isprazni idoli naroda kišu donijeti? Mogu li nebesa pokloniti pljusak? Zar to ne činiš Ti, o, Gospode Bože? Tebi se nadamo, jer Ti si sve ovo stvorio!
A vi, ljudi ovoga pokoljenja, saslušajte riječ Gospodnju: „Jesam li bio pustinja Izraelu? ili zemlja velike tame? Zašto Moj narod viče: ‘Slobodni smo da lutamo, nećemo Ti više doći’?
Čuj, vika kćeri naroda moga iz zemlje daleke: „Nije li Gospod u Sionu, zar nije Kralj njen pored nje? Zašto ste me razdražili idolima, ništavnim idolima stranim?
„Sine čovječiji, braća tvoja, doista, tvoja braća, rodbina i cijeli dom Izraelov – svi oni su ti o kojima stanovnici Jerusalema govore: ‘Daleki su od Gospoda; ovu zemlju dadoše nama!’
„Ljudi, šta to radite? Mi smo samo smrtnici, isto kao i vi! Došli smo vam reći da se od tih besmislica okrenete živome Bogu, Koji je stvorio Nebo, Zemlju, more i sve što je u njima!
Iako su Boga upoznali, nisu Ga kao Boga proslavili niti Mu zahvalili, već su postali isprazni u svojim mudrovanjima i njihovo se bezosjećajno srce zamračilo.
Na ljubomoru Me potakoše onime, što bog nije, ništavnim idolima Me rasrdiše, tako ću i Ja njih na ljubomoru potaći onime što nije narod, kroz narod budalast ću ih razjariti!