I Manaše je prolio mnogo nedužne krvi, tako da je njome ispunio Jerusalem od jednog kraja grada do drugog, osim toga što je zaveo Izrael da čini ono što je zlo u Gospodnjim očima.
Učinit ću to jer ste Me ostavili, jer ste oskrnavili mjesto ovo i kadili drugim bogovima koje nisu poznavali ni vaši očevi niti kraljevi judejski. Na ovom mjestu ste prolili nevinu krv.
Stide li se sramotnog ophođenja svoga? Ne, ni najmanje se ne stide; ne umiju se ni crveniti. Tako će pasti među one propale; bit će srušeni kad ih kaznim.” Tako kaza Gospod.
Neka se stide gadosti svojih! Ali oni više ne znaju za stid, i ne crvene se. Zato će pasti među onima koji padaju; propast će u kazni svojoj! To veli Gospod.
Na skutima mu prljavština visi; kraj svoj previdio nije. Strašno li je propao; i niko ga ne tješi. „Ah, Gospode, pogledaj jad moj, jer neprijatelj slavi pobjedu!”
Doista, tako što im prinosite žrtve; tako što puštate da vaša djeca prolaze kroz vatru – tako se skrnavite svim idolima do dana današnjeg. A Ja treba da dopustim da Me ispitujete? Tako mi Moga života – to je riječ Gospoda Boga – neću dati da Me pitate!
Proroci su spletkarili u njoj. Oni su slični lavovima koji riču, koji hvataju plijen, žderu duše, otimaju imanje i dobra i za sobom ostavljaju silu udovica.
A on mi odgovori: „Grijeh doma Izraelova i doma Judina je ogroman! Zemlja je ispunjena krvlju, grad nepravdom, jer oni vele: ‘Gospod je ostavio zemlju!’ i ‘Gospod to ne vidi!’