27 Drvetu govore: ‘Ti si otac moj’, a kamenu vele: ‘Ti si me porodio.’ Okrenuli su mi leđa, a ne lica, a ipak dolaze kada se nađu u nevolji i viču: ‘Dođi i spasi nas!’
Jer naši očevi su griješili i činili su ono što je zlo u očima Gospoda, Boga našeg, i mi smo ga se odrekli; gle, oni su svoje poglede odvratili od Gospodnjeg hrama i okrenuli mu leđa.
divlja magarica koja je navikla na pustinju, koja u požudi svojoj njuši vjetar – ko će je obuzdati u pohoti njenoj? Nijedan se mužjak ne mora truditi dok je prati; naći će je u vrijeme parenja.
Kralj Sidkija pošalje Jehukala, sina Šelemjina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, vjerovjesniku Jeremiji i poruči: „Pomoli se za nas Gospodu, Bogu našem!”
priđu i obrate se vjerovjesniku Jeremiji: „Čuj naše vapaje i pomoli se Gospodu, Bogu svome, za nas, za cijeli ovaj ostatak naroda; jer ostala nas je tek šaka, kao što i sam vidiš.
Potom me povede u unutarnje predvorje Gospodnjeg doma. Kad gle, tamo se, na ulazu u Gospodnji dom između odaja i žrtvenika, nalazilo oko dvadeset i pet muževa. Svi oni su okretali leđa Gospodnjem domu, licima su gledali na istok i tako su padali ničice moleći se suncu.
Tebi, o, Gospode, pripada pravda, a naša je sramota očita, kako nama tako i muževima Judeje, stanovnicima Jerusalema, cijelom Izraelu, svima onima koji su blizu ili daleko, u svim zemljama u koje su protjerani, sve zbog nevjere koju su počinili protiv Tebe.