Biblia Todo Logo
Bìoball air-loidhne

- Sanasan -




Jeremija 2:25 - Biblija Stari i Novi zavjet

25 Ne trči dok noge ne ostanu gole, i grlo suho. Ali ti si kazao: ‘Nema koristi! Ljubim tuđe bogove, i moram za njima poći.’

Faic an caibideil Dèan lethbhreac




Jeremija 2:25
27 Iomraidhean Croise  

Zaista, kralj Ahaz se u ovim vremenima nevolje još teže ogriješio o Gospoda!


Prinosio je žrtve bogovima Damaska koji su ga potukli, govoreći: „Hoću žrtvovati jer bogovi Arama pomažu njima, ne bi li pomogli i meni!” No, oni su samo poslužili da pomognu pri padu cijelog Izraela i njega samog.


Jer odbacio si narod svoj, dom Jakovljev; pun je istočnjačkih ništarija, vidovnjaka kao kod Filistejaca, i urotili su se sa tuđincima.


Umorili ste se dugo putujući, ali niste viknuli: „Beskorisno je”, našli ste novu okrjepu životu svome, tako da niste posrtali.


Šta ćeš reći kada Gospod nad tebe postavi ljubimce tvoje koje si sama navikla na se? Neće li te uhvatiti grčevi kao ženu na porođaju?


A kada u srcu svome prozboriš: „Što me snalazi sve ovo?” Onda znaj – to je zbog velikog grijeha tvoga, zato ti otkriše skutove, i ostaviše nage tabane.


Ovako Gospod kaza o narodu Svome: „Milo im je bilo lutati, nisu štedjeli tabane, stoga nisu dragi Gospodu. No, sada se prisjeća grijeha njihovih, i kažnjava prijestupe njihove!”


No, oni odgovaraju: ‘Nećemo! Jer hoćemo hoditi po sopstvenim naumima i svaki će slijediti tvrdoglavost svog srca!’”


A vi, ljudi ovoga pokoljenja, saslušajte riječ Gospodnju: „Jesam li bio pustinja Izraelu? ili zemlja velike tame? Zašto Moj narod viče: ‘Slobodni smo da lutamo, nećemo Ti više doći’?


Popni se na Libanon i viči; diži glas svoj u Bašanu neka ti glas odjekuje s Abarima; jer razbijeni su svi ljubavnici tvoji.


Tebi sam besjedio dok si u blagostanju živio; ali ti si govorio: ‘Neću slušati!’ Takav si bio od mladosti svoje, takva ćud tvoja – nepokorna.


Samo priznaj grijeh svoj – uzdigla si se protiv Gospoda, Boga svoga, služila si bogovima tuđim, pod svakim stablom, i nisi Mi se pokoravala.” Tako reče Gospod.


Svakako ćemo i dalje činiti sve ono što smo kazali: kadit ćemo Nebeskoj kraljici, izlijevat ćemo joj žrtve onako kako su to činili naši očevi, naši kraljevi i dostojanstvenici u gradovima Judeje i na ulicama Jerusalema; tada smo imali dovoljno hljeba, živjeli smo u blagostanju i nismo znali za nevolju!


Noćima gorko plače i suzama obraze kvasi; tješitelja ona nema među svim koji je ljubiše; svi prijatelji je iznevjeriše, i postadoše joj neprijatelji.


Jezik se dojenčadi za nepce od žeđi lijepi, djeca hljeb ištu, ali im ga niko ne donosi.


A ako vam padne na pamet i ako kažete: ‘Hoćemo biti slični okolnim narodima, slični rodovima ove zemlje, zato ćemo služiti kamenju i drvima’, onda se to neće desiti!


da s nje ne bih svukao halje, da ne bude kao na dan rođenja njena, da je učinim divljinom, zemljom opustjelom, i ne pustim da umre od žeđi.”


Majka njihova se odala bludu, ona je zatrudjela sramotno, jer je vikala: ‘Ići ću za ljubavnicima svojim, oni mi daju hljeba i vode, vune i lana, ulja i pića.’


Kazali ste: ‘Isprazno je Bogu služiti. Šta imamo od toga što služimo Njemu, ili što ujutro hodimo pred Gospodom nad vojskama?


Ali otac reče slugama: Brzo donesite haljinu, onu najljepšu, i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku, obujte mu sandale!


Oče Abrahame!, zavapi on, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak prsta u vodu da mi rashladi jezik, jer se mučim u ovome plamenu.


Ovom smo nadom spašeni. A nada u ono što se vidi nije nada. Jer ako neko nešto vidi, zašto se tome nadati?


sada ćeš služiti neprijateljima svojim, koje će Gospod na te poslati, gladan i žedan, u golotinji i oskudici; i željezni će jaram na tvoj vrat postaviti sve dok ne budeš uništen.


Ljubomoru Njegovu podražiše kroz bogove tuđe, kroz gadosti Ga razgnjeviše.


Lean sinn:

Sanasan


Sanasan