Zašto da Egipćani govore: ‘Zlonamjerno ih je izveo, da ih u gori pogubi i sa zemlje iskorijeni?’ Odvrati se od gnjeva Svoga i odustani od propasti naroda Svoga.
Bit će ovako – kad se nauče putevima naroda Moga, i kad se budu kleli govoreći: ‘Tako živ bio Gospod!’, onako kako se i Moj narod naučio kleti Baalom – tad ću ih podignuti usred naroda Svoga.
A da li ga je Ezekija, kralj judejski; je li ga cijela Judeja zbog ovog dala pogubiti? Zar se nisu plašili Gospoda, zar nisu Gospodnje lice molili da se odvrati od nevolje kojom im je priprijetio? A mi bismo trebali tako golem grijeh navaliti na vlastite duše?”
Možda će se dom Judeje obazrijeti na sve zlo koje im namjeravam učiniti, da se svaki odvrati sa svoje zle staze – da im oprostim grijehe i prijestupe njihove!”
„Ali ako se bezbožnik odvrati od vlastitih grijeha, od svega onog što je činio, ako slijedi Moje pravo i pošteno postupa, onda će doista živjeti i neće umrijeti.
Ti im reci: „Tako mi Moga života” – to je riječ Gospodnja – „nije mi mila smrt opakih, nego kad se grešnik odvrati sa svojih staza i živi – jer zašto da umireš, o, dome Izraelov?”
A ti ovako kaži svome narodu, o, sine čovječiji: „Pravednika neće spasiti pravda njegova kada zgriješi, opak čovjek neće propasti zbog opakosti kada se okrene od svojih grijeha, a pravednik neće živjeti od svoga poštenja kada zgriješi.
Kako da te ostavim, o, Efrajime? Kako da te predam, o, Izraele? Kako da te učinim sličnim Admi? Kako da se odnosim prema tebi kao da si Sebojim? Uznemireno je srce Moje, uzavrela je milost Moja.
poče se moliti Gospodu Bogu govoreći: „O, Gospode, zar nisam sve ovo naslućivao dok sam još bio u svojoj zemlji? Zato sam se žurio da pobjegnem u Taršiš, jer znam da si Bog milostiv i velikodušan, spor u gnjevu, bogat milosrđem, sažaljiv nad nevoljom.
A kada im je Gospod podizao suce, onda je bio uz njih i spašavao ih iz ruku neprijatelja, sve dok bi sudac bio živ; Gospodu ih bi žao koliko su jadikovali od muka tlačitelja i dušmana.