I sva braća i sestre, svi prijatelji i poznanici Jobovi se vratiše te su jeli u kući njegovoj; žalili su ga i tješili zbog svih nevolja koje je Gospod poslao na njega i svi mu pokloniše po srebrenjak i prsten zlatni.
I tako se okrenuh i vidjeh sva tlačenja što se zbivaju pod suncem; i gle, tekle su suze potlačenih i niko da ih utješi; zaštitnika i tješitelja nisu imali jer ruke njihovih tlačitelja bijahu previše silne.
Na skutima mu prljavština visi; kraj svoj previdio nije. Strašno li je propao; i niko ga ne tješi. „Ah, Gospode, pogledaj jad moj, jer neprijatelj slavi pobjedu!”
Ne jedoh od toga u vrijeme svoje žalosti, niti sam išta od toga koristio u nečiste svrhe, ništa nisam darovao za mrtvaca; bio sam poslušan glasu Gospoda, Boga svoga, i sve sam učinio onako kako si mi zapovjedio.