16 Kad stiže riječ Tvoja, ja je progutah; Riječi Tvoje postadoše sreća i radost srca ovog, jer i ja se zovem imenom Tvojim, o, Gospode, Bože nad vojskama!
Zašto si kao čovjek uplašen, kao junak ratni, koji spas donijeti ne može? Ti si među nama, o Gospode, i mi se zovemo imenom Tvojim; nemoj nas ostavljati!”
Treba li ovako govoriti, o dome Jakovljev? Da li je Gospod nestrpljiv? Jesu li ovo djela Njegova? Ne čine li riječi Moje dobro, onima koji u pravu hode?