9 Zašto si kao čovjek uplašen, kao junak ratni, koji spas donijeti ne može? Ti si među nama, o Gospode, i mi se zovemo imenom Tvojim; nemoj nas ostavljati!”
i kada se Moj narod, nad kojim je postavljeno Moje ime, ponizi, kad počnu moliti i tražiti Moje lice, i kad se odvrate od svojih zlih staza, tad ću ih počuti sa nebesa, oprostit ću njihove grijehe i izliječiti zemlju.
Probudi se, probudi, okrijepi silom, o, desnice Gospodnja, razbudi se kao u danima starim, u pokoljenjima davnim. Zar ne bješe ona, koja iskasapi Rahaba, koja probode zmaja?
Kad stiže riječ Tvoja, ja je progutah; Riječi Tvoje postadoše sreća i radost srca ovog, jer i ja se zovem imenom Tvojim, o, Gospode, Bože nad vojskama!
Čuj, vika kćeri naroda moga iz zemlje daleke: „Nije li Gospod u Sionu, zar nije Kralj njen pored nje? Zašto ste me razdražili idolima, ništavnim idolima stranim?
Jer ovako kaza Gospod: Vratio sam se u Sion i boravit ću usred Jerusalema, i Jerusalem će zvati Gradom vjernosti, a goru Gospoda nad vojskama Svetom gorom.
Kakav je savez između hrama Božijega i idolskoga? Mi smo, naime, hram živoga Boga, kao što i kaže Bog: „Boravit ću u njima i hodati sa njima, Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti Moj narod”.
Jer Gospod, Bog vaš, hoda vašim taborom kako bi vas spasio i kako bi vam predao neprijatelje vaše. Neka je zato tvoj tabor svet, da Gospod ne vidi ništa poročno među vama i da se zbog toga od vas odvrati.