6 Divlji magarci po golim brdima dahću kao šakali; oči njihove onemoćale jer ne raste nikakvo bilje.
Dvor će biti napušten, mnogoljudni grad pust, uzvisina i tornjevi zbjegovi, radost divljim magarcima, ispaša stadima,
divlja magarica koja je navikla na pustinju, koja u požudi svojoj njuši vjetar – ko će je obuzdati u pohoti njenoj? Nijedan se mužjak ne mora truditi dok je prati; naći će je u vrijeme parenja.
I tad uzalud tražiše oči naše; s kula naših zureći u daljinu za narodom, koji ipak ne pruži pomoć.
Zato nam se srce razboljelo, zato su oči naše mutne –
Kako li stoka uzdiše! Krda lutaju zbunjeno, jer nema paše, čak pate i stada ovaca.
Tad Jonatan odgovori: „Moj otac je survao narod u nevolju! Pogledajte kako mi oči zasjaše kad sam pojeo malo ovog meda!