Biblia Todo Logo
Bìoball air-loidhne

- Sanasan -




Jeremija 14:3 - Biblija Stari i Novi zavjet

3 Gospodari šalju sluge po vodu no, kad dođu bunarima vide da vode nema, nego vraćaju prazne vrčeve; rumeni od sramote kriju lica svoja.

Faic an caibideil Dèan lethbhreac




Jeremija 14:3
23 Iomraidhean Croise  

A David se plačući peo na Maslinsku goru; išao je bos, prekrivene glave, i narod, koji je išao s njim, također je išao pokrivenih glava i plakao.


No, kralj je prekrio svoje lice i glasno kukao: „Sine Abšalome! Abšalome, sine!”


No, desi se da nakon nekog vremena potok presuši, jer u zemlji nije bilo kiše.


Ne slušajte Ezekiju! Jer ovako poručuje kralj Asirije: Sklopite mir i izađite meni, onda će svaki muž jesti sa svoga vinograda i svoje masline, i piti vodu iz vlastitog bunara,


Mordokaj se potom vrati pred careve kapije, a Haman brže ode svojoj kući razočaran i pokrivene glave.


Ali kada do njih dođu, izjalove im se nade, dolaze tamo i bivaju razočarani.


Neka se tužitelji moji ogrnu stidom. Neka se vlastitom sramotom prekriju kao plaštom!


Daj da se postide oni što zbrajaju sramotu i razočarenje, oni koji mi hoće život oduzeti; daj da se odvrate i osramote oni što uživaju u patnji mojoj!


Zbog zemlje ispucale, jer kiše nema na zemlji, seljaci shvataju nadu uzaludnu i u sramoti pokrivaju glave.


Zašto je bol moj neprolazan, rana moja smrtna? Ne da se zaliječiti. Hoćeš li mi biti rijeka varljiva, izvor koji presušuje?


„Moj narod je zgriješio na dva načina: odrekli su se Mene, izvora žive vode, i iskopali su vlastite bunare, trošne bunare koji ne drže vodu.


Ostavit ćete to mjesto, hvatajući se za glave, jer Gospod je odbacio one kojima vjerujete; neće vam pomoći.”


Ali Gospod je za me kao junak silni; zato će se spotaći gonitelji moji i neće uspjeti. Neka se posve osramote, jer im nije uspjelo; sramota njihova neće biti zaboravljena.


Stoga ne padaju kiše, i nema proljetnih pljuskova. A ipak gledaš oholo i bludno, ni zacrvenila se nisi.


Jezik se dojenčadi za nepce od žeđi lijepi, djeca hljeb ištu, ali im ga niko ne donosi.


da s nje ne bih svukao halje, da ne bude kao na dan rođenja njena, da je učinim divljinom, zemljom opustjelom, i ne pustim da umre od žeđi.”


Čak i zvijeri poljske čeznu za Tobom, jer presušili su potoci, a plamen popali pašnjake u divljini.


„Uskratio sam vam kišu, a bi samo tri mjeseca do žetve; poslao bih kišu jednome gradu, a drugi bih posve lišio dažda. Jedno polje zalijem kišom, a drugo polje bi uvehlo bez vode.


Tako bi dva-tri grada išla u drugi grad po vodu, ali nisu ugasili žeđ; ipak Mi se niste vratili.” Tako kaza Gospod.


A ako bilo koja porodica na zemlji ne dođe u Jerusalem da slavi Kralja, Gospoda nad vojskama, onda za njih neće biti kiše.


Lean sinn:

Sanasan


Sanasan