Jeremija 14:2 - Biblija Stari i Novi zavjet

² „Judeja tuguje i jadno stoje kapije njene; jecaju zbog zemlje, i vika Jerusalema odzvanja.

Jeremija 14:2 Iomraidhean Croise

KNJIGA O JOBU 34:28

jer nisu pazili na krik siromaha i glas potlačenih stiže do Njega.

Psalmi 144:14

Neka je mnogo mladunčadi kraj stoke naše, bez tjeskobe i gubitka dok rađaju.

Izlazak 2:24

I Bog je čuo zapomaganje njihovo i prisjeti se svog saveza s Abrahamom, Isakom i Jakovom.

Izaija 15:5

Moje srce nariče za Moabom, izbjeglice njegove bježe u Soar, u Eglat-Šelišiji. Uzlaze uz Luhit plačući, na putu za Horonajim dižu viku zbog propasti svoje.

Izaija 24:11

Vika je na ulicama zbog nestašice vina; svako veselje je nestalo; radost je nestala sa zemlje.

Izaija 24:4

Zemlja ječi i vehne, svijet se pati, suši se, najuzvišeniji ljudi zemlje pate.

Izaija 24:7

Tuguje vino, truhne loza, svi veseljaci uzdišu.

Izaija 3:26

Kapije njene će naricati i plakati; i pusta će sjediti na zemlji.

Izaija 33:9

Zemlja pati i ječi; Libanon je zbunjen i vene; Šaron je kao pustinja, Bašan i Karmel otresaju lišće svoje.

Izaija 5:7

Jer vinograd Gospoda nad vojskama je kuća Izraelova, svi muževi Judeje su Njegovo milo bilje. Tražio je pravdu, ali gle – krvoproliće! Nadao se poštenju, ali gle – vapaj!

Jeremija 11:11

Stoga Gospod kaza ovako: Snaći ću ih nevoljom koju neće izbjeći, i neću ih uslišiti kad budu vapili.

Jeremija 12:11

Opustošili su ga, sada je jadan i upropašten preda Mnom. Opustjela je zemlja cijela, jer nema nijednoga koji za nju brine.

Jeremija 12:4

Dokad će tugovati zemlja, dokad će vehnuti polja cijela? Sve to zbog zla onih koji u njoj žive. Zbog njih propadaju stoka i ptice, jer oni viču: „Neće vidjeti kraja našeg!”

Jeremija 18:22

Neka se kuknjava raširi kućama njihovim, kad odjednom na njih pustiš vojsku; jer oni su iskopali jamu da me uhvate, postavili su zamke nogama mojim!

Jeremija 4:28

Zemlja će tugovati, a smrknut će se nebo iznad, jer Ja sam kazao i neću se odvratiti, odlučio sam, i neću se okrenuti.”

Jeremija 46:12

Narodi su čuli za sramotu, zemlja je ispunjena tvojim vapajima; jer jedan junak se spotiče o drugoga zajedno će pasti.”

Jeremija 8:21

Slomljen sam zbog propasti kćeri naroda moga; posve sam shrvan i užasnut.

Tužaljke 2:8

Gospod je naumio srušiti zidine kćeri sionskih; zapeo je uže mjerničko i ruku ne povuče dok ih ne sravni. Tvrđavu i zid On zavi u tugu; jadno sada srušeni leže.

Tužaljke 2:9

Kapije su u zemlju utonule, zasune je njihove razbio i slomio; kraljevi i knezovi njeni su među narodima; bezakonje vlada, Gospod se više ne ukazuje vjerovjesnicima.

Tužaljke 5:10

Koža nam je crna kao peć užarena od ognja što nas glađu mori.

Hošea 4:3

Zemlja kuka, tuguju svi stanovnici njeni, sve zvijeri poljske, i ptice na nebesima, čak i ribe morske propadaju.

Joel 1:10

Polja su poharana, zemlja pati, jer je žito propalo, vino presušilo, a ulje presahnulo.

Joel 1:11

Stidite se, o, težaci, kukajte, vinogradari, zbog žita i ječma, jer propade žetva na poljima.

Joel 1:14

Proglasite post, sazovite tužan zbor, skupite starješine, i sve stanovnike zemlje, do doma Gospoda, Boga vašeg, i zavapite Gospodu.

Joel 2:6

Pred njima je narod očajan, blijedih lica.

Hagaj 1:11

Dao sam sušu na brdima i poljima da udari na žito, lozu, maslinovo ulje i sve drugo što zemlja daje, na ljude i stoku i sav trud ruku vaših.”

Zaharija 7:13

„Onako kako sam ih zvao, a nisu htjeli čuti, tako sada oni zovu, a Ja ih neću čuti”, to je riječ Gospoda nad vojskama.

1. Samuelova 5:12

I oni koji ne pomriješe bijahu udareni čirevima, tako da je jaukanje odzvanjalo do nebesa.

1. Samuelova 9:16

„Sutra ću u ovo vrijeme poslati jednog čovjeka iz Benjamina k tebi, njega ćeš pomazati kao kneza nad Mojim narodom Izraelom, kako bi Moj narod izbavio iz ruku Filistejaca; pogledao sam Svoj narod, jer je njihov vapaj dopro do Mene!”