Tad mi se Gospod obrati govoreći: „Kad bi i Mojsije i Samuel stali preda Me, ipak ne bih priklonio srce ovome narodu! Tjeraj ih od lica Moga, neka odstupe!
Umirat će od kuge, niko ih neće oplakivati i sahranjivati, postat će gnoj zemlji. Padat će od mača i gladi, a leševi njihovi će postati plijen pticama nebeskim i divljim zvijerima.
Gle, nasipi su kraj grada koji će biti osvojen; grad je predan u ruke Kaldejaca koji nasrću mačem, glađu i kugom. Gle, snalazi ih ono što si najavio, Ti to dobro znaš.
Jer Gospod Bog kaza ovako: „Kakvog li većeg zla kad pošaljem svoja četiri grozna suda: mač, glad, divlje zvijeri i kugu u Jerusalem, da tamo istrijebim ljude i stoku?
Tako ću učiniti s njima u svojoj groznoj srdžbi; Moje oko ih neće poštedjeti, neću im se smilovati, i kada mi budu vikali na Moje uši, Ja ih ipak neću uslišiti!”
„Ah, da je barem bio jedan među vama koji bi zatvorio kapije, da ne palite uzalud vatru na mome žrtveniku! Ne donosite Mi radost,” to je riječ Gospodnja, „i neću prihvatiti žrtve iz ruku vaših.
A ovo je druga stvar koju učiniste. Gospodnji žrtvenik oblijevate suzama i jadanjem, jer više ne mari za vaše prinose i ne prihvata ih s naklonošću iz ruku vaših.
Ja pogledah, i gle, konj sivac, a onome što ga je jahao ime je Smrt, i za njim ide Podzemlje. Data im je vlast nad četvrtinom Zemlje, da ubijaju mačem, glađu, smrću i zemaljskim zvijerima.