7 Pođem na Eufrat, otkopam pojas i odnesem ga s onog mjesta na kojem sam ga ranije sakrio. Kad gle, pojas je istruhnuo; nije više bio nizašta.
Svi postadosmo kao čovjek nečist, a sva naša djela pravedna kao krpa prljava. Nestajemo kao lišće, i nas naši prijestupi odnose kao vjetar.
Ovaj opaki narod koji Me neće slijediti, koji hodi u tvrdoglavosti svoga srca i bludi za tuđim bogovima, da bi se njima klanjao i služio – bit će kao pojas ovaj koji više ničemu ne služi!
Prođe mnogo dana, a Gospod mi se nanovo obrati: „Pođi na Eufrat i uzmi onaj pojas koji si sakrio po Mojoj zapovjedi.”
Tad mi Gospod kaza ovako:
Svi se okrenuše i zajedno se pokvariše, nema nikog da čini dobro – ni jednog nema.
koji je nekad tebi bio beskoristan, a sada je i meni i tebi koristan.