6 Prođe mnogo dana, a Gospod mi se nanovo obrati: „Pođi na Eufrat i uzmi onaj pojas koji si sakrio po Mojoj zapovjedi.”
Tako pođem i sakrijem ga kraj Eufrata, onako kako je Gospod i kazao.
Pođem na Eufrat, otkopam pojas i odnesem ga s onog mjesta na kojem sam ga ranije sakrio. Kad gle, pojas je istruhnuo; nije više bio nizašta.
Ja pogledah, kad gle, na nebeskom svodu, iznad kerubina, ukaza se nešto poput safira, nešto slično prijestolju.
To dan je tmine i gorčine, dan oblaka i guste tame! Gle, kao što se crnina razlijeva po planinama, tako se širi veliki i silan narod, onakav kakav nikada prije nije viđen, i kakav se nanovo neće pojaviti kroz godine svih pokoljenja.
Ljude je palila jaka žega, pa su hulili na ime Boga Koji ima vlast nad ovim zlima, i nisu se obratili da Njemu daju slavu.