17 Ako me nećete poslušati onda će mi duša potajno jecati zbog oholosti vaše; plakat ću neprestano i suze roniti, jer hvataju i odvode stado Gospodnje.
Ali onda se sjeti dana drevnih, Mojsija i njegova naroda; gdje je Onaj Koji ih provede kroz more, s pastirima stada Njegova; gdje Onaj Koji među njih položi Svoj sveti duh,
Stoga Gospod, Bog nad vojskama, ovako kaza pastirima koji čuvaju narod Moj: „Rastjerali ste i rasturili ovce Moje, niste ih čuvali! Gle, snaći ću vas opakošću vaših djela – tako veli Gospod.
Zato i plačem, i oči moje u suzama ističu, jer tješitelj mi je dalek, onaj što dušu moju uspraviti može; djeca su moja poražena, jer odveć silan bi neprijatelj.
Na skutima mu prljavština visi; kraj svoj previdio nije. Strašno li je propao; i niko ga ne tješi. „Ah, Gospode, pogledaj jad moj, jer neprijatelj slavi pobjedu!”
kao ono stado koje je određeno za žrtve, kao stado u Jerusalemu kad je vrijeme blagdana – tako ću njihove puste gradove ispuniti ljudima. Tad će spoznati da sam Ja Gospod.”
Gospod mu reče: „Prođi kroz grad, posred Jerusalema i nacrtaj znak na čelima ljudi, svih onih koji nariču i ječe zbog gadosti koju učiniše među njima!”
Ako Me ne budete slušali, ako sve ovo ne uzmete k srcu, onda ću prokleti vas i vaše blagoslove,” to je riječ Gospodnja. „Doista, već sam ih prokleo jer sve ovo nisu uzimali k srcu.