Jer ovako mi je kazao Gospod: „Onako kako lav ili lavić riču nad plijenom, ili kad se protiv njih skupe pastiri, ne plaše se njihove galame, ne uzmiču pred njihovom vikom, tako će i Gospod nad vojskama sići da povede boj na sionskoj gori i uzvisini.
Bio sam poput mirnog janjeta koje odvode na klanje, i nisam slutio da kuju ovakve zavjere: „Daj da upropastimo stablo i plod, daj da ga iskorijenimo iz zemlje živih, da se imena njegova više ne sjećaju!”
Zbog toga Gospod kaza ovako o muževima Anatota, onima koji su ti radili o glavi i vikali: „Nećeš više objavljivati riječ Gospodnju, nego ćeš poginuti od naše ruke!”
Jer čuo sam mnoge kako šapuću: „Strava svuda uokolo! Prijavite ga! Hajdemo ga prijaviti!” Sav narod s kojim sam mirno živio, svi ljudi čekaju pad moj i govore: „Možda se da zavesti; možda ga možemo svladati, da mu se osvetimo!”