Jeremija 12:4 - Biblija Stari i Novi zavjet

⁴ Dokad će tugovati zemlja, dokad će vehnuti polja cijela? Sve to zbog zla onih koji u njoj žive. Zbog njih propadaju stoka i ptice, jer oni viču: „Neće vidjeti kraja našeg!”

Jeremija 12:4 Iomraidhean Croise

Psalmi 107:34

blagorodnu zemlju u pustinju, zbog zločinaca što u njoj žive.

Psalmi 50:21

Sve si ovo učinio, a Ja sam šutio? Tada si pomislio da sam poput tebe, no, sad te kažnjavam i osudu pred tebe postavljam!

Izaija 24:4

Zemlja ječi i vehne, svijet se pati, suši se, najuzvišeniji ljudi zemlje pate.

Izaija 24:6

Stoga prokletstvo proždire zemlju, stanovnici ispaštaju zbog grijeha svojih; tako su žitelji njeni spaljeni, i ostala je tek šaka naroda.

Jeremija 12:11

Opustošili su ga, sada je jadan i upropašten preda Mnom. Opustjela je zemlja cijela, jer nema nijednoga koji za nju brine.

Jeremija 14:2

„Judeja tuguje i jadno stoje kapije njene; jecaju zbog zemlje, i vika Jerusalema odzvanja.

Jeremija 23:10

Jer zemlja je puna lažova, zemlja tuguje zbog prokletstva, opustjele su ispaše; opaka su djela njihova, nepošteni su u sili svojoj.

Jeremija 4:25

Pogledah, i ne bi ljudi; s neba je nestala ptica svaka.

Jeremija 4:28

Zemlja će tugovati, a smrknut će se nebo iznad, jer Ja sam kazao i neću se odvratiti, odlučio sam, i neću se okrenuti.”

Jeremija 5:13

Vjerovjesnici su kao vjetar, nema riječi u njima, neka ih snađe ono što sami govore.”

Jeremija 5:31

Proroci proriču laži, svećenici vladaju po hirovima vlastitim, a narodu Mome je to milo. No, šta ćete na kraju?”

Jeremija 7:20

Stoga Gospod Bog veli ovako: Ovo mjesto će snaći gnjev Moj i srdžba, izlit će se na čovjeka i zvijer, na stablo, polje i zasad; gorjet će i neće ga niko ugasiti.”

Jeremija 9:10

Plakat ću i jecati na gorama, tužaljku zapjevati pustari divljoj jer je posve spaljena, i niko više tuda ne prolazi. Više se ne čuje blejanje stada, razbježala se stoka i ptice.

Jeremija 9:9

Da ih ne kaznim zbog ovoga?” Tako veli Gospod. „Da se ne osvetim narodu ovakvom?

Hošea 4:3

Zemlja kuka, tuguju svi stanovnici njeni, sve zvijeri poljske, i ptice na nebesima, čak i ribe morske propadaju.

Joel 1:18

Kako li stoka uzdiše! Krda lutaju zbunjeno, jer nema paše, čak pate i stada ovaca.

Amos 1:2

On reče: „Gospod grmi sa Siona, pušta Svoj glas iz Jerusalema, ovčarski pašnjaci trpe, a vrh Karmela vehne.”

Habakuk 3:17

Premda smokva ne cvate i nema grozdova na lozi, iako maslina vehne, i na poljima nema hrane, premda nema ovaca u toru, i goveda u štalama,

Zaharija 1:12

Potom Gospodnji anđeo reče: „Gospode Svesilni, dokle ćeš uskraćivati milost Svoju Jerusalemu i gradovima Judeje, onima na koje se ljutiš sedamdeset godina?”

Rimljanima 8:22

Znamo da čitavo stvorenje zajedno uzdiše i trpi porođajne bolove sve do sada.