pozivam sve sjeverne narode i svoga slugu babilonskog kralja Nabukodonosora. Dat ću da snađu ovu zemlju, njene stanovnike i sva okolna kraljevstva. Predat ću ih uništenju i učiniti grozotom, ruglom i vječitim ruševinama.
Sâm sam kazao: Kako bih vas rado ubrojao među djecu vlastitu, i dao vam zemlju blagu, najljepšu baštinu među svim narodima. Mišljah da ćete Me zvati ‘Oče’ i da se nećete okrenuti od Mene.
Svi dostojanstvenici babilonskog kralja uđoše u grad i zauzeše Srednje kapije. Bili su to vrhovni činovnik Nergal Sar-Eser, vrhovni dvorjanin Nebo-Sarsekim, i Nešasban, visoki mag, sa svim ostalim dostojanstvenicima babilonskog kralja.
Plakat ću i jecati na gorama, tužaljku zapjevati pustari divljoj jer je posve spaljena, i niko više tuda ne prolazi. Više se ne čuje blejanje stada, razbježala se stoka i ptice.
„Sine čovječiji, predskazuj protiv izraelskih pastira; predskazuj, besjedi im, poruči pastirima: Ovako kaza Gospod Bog: Ah, pastiri izraelski, vi koji ste se sami zasitili! Zar nije posao pastira da napasa ovce?
Tad čujem kako govori svetac, a drugi svetac mu je poručivao: „Dokle će trajati ovo viđenje o paljenici, o grijehu koji pustoši, i ovo predavanje svetišta da ga gaze nogama?”
„Rasuo sam ih olujom među tuđe narode. Zato ona zemlja koju napustiše ostade pusta, i niko nije u nju dolazio ili tuda prolazio; zemlja blagostanja ostade pustinja.”