1 Gospode, dovijeka si pravedan, dok iznosim parnicu svoju; no, ipak hoću o pravdi govoriti. Zašto je put opakih srećan? Što oni nevjerni žive s lahkoćom?
Neka je to daleko od Tebe da takvu stvar učiniš i da pogubiš pravednika zajedno sa bezbožnikom, da pravednika izjednačiš sa grešnikom. Daleko bilo od Tebe! Zar ne treba Sudija cijele zemlje pravedno suditi?”
Pravedan si, o Gospode, Bože Izraela; jer mi smo oni koji su preostali i izbjegli, kako je i dan danas. Gle, krivi smo pred Tvojim licem, i zato ne možemo stajati pred Tobom!”
Ispraznost je i ono što se na zemlji zbiva, da ima pravednika kojima se plaća po djelima bezbožnika, i da ima bezbožnih kojima se plaća po djelima pravednika. Rekoh, i to je ništavilo.
Nikada niste čuli, niste znali, uši su vaše zaklopljene od davnina. Jer sam znao da ćete sigurno biti nevjerni i da ste otpadnici još od majčina krila.
„Pravedan je Gospod; jer se besjedama Njegovim protivih. Čujte, narodi svi i pogledajte moju bol! Djevice moje i mladići svi u izgnanstvo moradoše otići.
Tebi, o, Gospode, pripada pravda, a naša je sramota očita, kako nama tako i muževima Judeje, stanovnicima Jerusalema, cijelom Izraelu, svima onima koji su blizu ili daleko, u svim zemljama u koje su protjerani, sve zbog nevjere koju su počinili protiv Tebe.
Ali Gospod u njemu je pravičan, On ne čini nikakve nepravde. Svakog jutra dijeli pravdu Svoju, i ne propušta nijednoga dana, a zlobnici ipak nemaju stida.
Dosađujete Gospodu riječima svojim, a vi pitate: „Kako smo Mu dosađivali?” Činili ste to govoreći: „Ko čini zlo dobar je u očima Gospodnjim, i takvi su Mu mili.” Ili: „Gdje je Bog pravde?”