Oskrnavio je visine koje su se nalazile istočno od Jerusalema, a desno od gorja propasti, koje je Salomon, kralj Izraela, izgradio Aštarti, grozoti sidonskoj, i Kemošu, strahoti moapskoj, i Milkomi, nakazi amonskoj.
„Jer Gospod, Bog nad vojskama, koji te zasadio, sada prijeti propašću tvojom zbog zlobe doma Izraelova i doma judejskog, zbog svega onoga što učiniše da me rasrde, zbog toga što kadiše Baalu.”
No, Moj narod me zaboravio; pale kâd ništavnim idolima, zbog kojih se spotaknuše na stazama drevnim, tako da sada hode putevima drugim, cestama neravnim.
Učinit ću to jer ste Me ostavili, jer ste oskrnavili mjesto ovo i kadili drugim bogovima koje nisu poznavali ni vaši očevi niti kraljevi judejski. Na ovom mjestu ste prolili nevinu krv.
Daj da legnemo u sramoti svojoj, neka nas prekrije ruglo naše; ogriješili smo se o Gospoda Boga – mi i preci naši, od mladosti pa sve do dana današnjeg nismo slušali Gospoda, našeg Boga.”
Podigli su uzvisine Baalu u dolini Ben Hinom da svoje sinove i kćeri puštaju kroz plamen Molohu, što nisam zapovjedio i što Mi nije bio naum, da čine takvu grozotu da Judeju navedu na grijeh.”
„Mislite li da se Gospod nije sjetio vašeg kađenja, vaših očeva, vaših kraljeva i dostojanstvenika, kađenja cijelog naroda po gradovima Judeje i na ulicama Jerusalema? Naravno da se sjetio!
Kao grožđe u divljini, tako i Ja nađoh Izrael, kao prvi plod na stablu masline, u rano doba; tako Ja vidjeh očeve tvoje. Ali oni odoše Baal-Peoru, i posvetiše se stvari sramotnoj, postadoše ogavni kao stvar koju ljubiše.