Sve sam to razgledao, a potom otišao da se obratim knezovima, narodnim poglavarima i ostalom narodu. I ovako rekoh: „Nemojte se njih plašiti! Sjetite se velikog, strašnog Gospoda, i borite se za svoju braću, za svoje sinove i kćeri, za vaše žene i kuće!”
A sada, Bože naš, silni, jaki, strašni Bože, koji čuvaš Savez i milost, nemoj se okrenuti od nevolje koja nas je snašla, naše kraljeve, plemiće, svećenike, vjerovjesnike, naše očeve i cijeli narod, od vremena asirskih kraljeva pa sve do dana današnjeg!
„Pošto se navršiše dani, ja, Nabukodonosor, pogledah u nebesa i vrati mi se razum. Tad zahvalih Najuzvišenijem: Slavio sam i hvalio Onoga Koji živi dovijeka, jer vlast Njegova, je vlast vječita, i kraljevstvo Njegovo opstaje s koljena na koljeno;
Moje ime će biti slavno među narodima, od izlaska sunca pa do zalaska, i svugdje će paliti tamjan imenu Mome, i prinosite čiste žrtve. Jer Moje ime će biti slavno među narodima,” tako kaza Gospod nad vojskama.