Kad još ne bijaše izrasla ni jedna slamka na zemlji, niti bilo koja biljka na polju, jer Gospod Bog još ne bijaše pustio da kiša padne na zemlju, niti je bilo ljudi da zemlju obrađuju,
Ko se popeo na nebo i sišao? Ko je u šake vjetar uhvatio? Ko je vode u haljine svezao? Ko je sve krajeve zemlje utemeljio? Koje je Njegovo ime i ime sina Njegova? Znaš li?
„O, Gospode nad vojskama, Bože Izraelov, Ti koji stoluješ nad kerubinima, Ti si jedini Bog, stvorio si sva kraljevstva zemlje; Ti si stvorio zemlju i nebesa.
To je On koji stoluje nad krugovima zemljinim, stanovnici njeni su kao skakavci; On širi nebesa kao zavjese, razapinje ih kao šator u kojem će stanovati,
Ovako veli Gospod, Bog, Onaj koji je stvorio i razastro nebesa, koji je raširio zemlju i sve što izrasta iz nje, onaj koji ljudima daje dašak, i duh svima koji hode po njoj:
Ovako veli Gospod, spasitelj vaš; Onaj Koji vas je oblikovao u utrobi: „Ja sam Gospod Koji je stvorio sve stvari, Onaj Koji je sam razastro nebesa, Koji je sam zemlju raširio,
Jer ovako veli Gospod, Bog, Koji je stvorio nebesa, Koji je oblikovao zemlju; utemeljio ju je, nije je stvorio praznu, već da na njoj cvjeta život: „Ja sam Gospod, nema drugoga.
Ovako veli Gospod: „Uslišao sam te u vrijeme milosti; pomogao sam ti na dan spasenja. Čuvat ću te i dati kao zavjet narodima, da učvrstim zemlju, da podijelim opustjelo naslijeđe,
Da li će isprazni idoli naroda kišu donijeti? Mogu li nebesa pokloniti pljusak? Zar to ne činiš Ti, o, Gospode Bože? Tebi se nadamo, jer Ti si sve ovo stvorio!
jer u Njemu je sve stvoreno na Nebesima i na Zemlji, sve vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti – sve je po Njemu i za Njega stvoreno,