Riječi Svoje sam položio u tvoja usta, zaštitio te sjenkom dlana Svoga, učvršćujući nebesa, udarajući temelje zemlje, vičući Sionu: ‘Vi ste narod Moj!’”
„A od mene; ovo je Moj Savez s njima”, veli Gospod. „Moj duh koji je na vama, riječi koje sam položio u usta vaša neće nestati iz njih, neće iščeznuti iz usta vaših potomaka, ili potomaka vaših potomaka, od sada pa dovijeka.” Tako veli Gospod.
Stoga Gospod ovako kaza: „Izliječit ću te ako se pokaješ; i ponovo ćeš mi služiti. A ako ono časno odvojiš od stvari nečasnih, onda ćeš biti glasnik Moj. Neka se ovaj narod okreće tebi, ali ti se nemoj okretati njima.
„Uzmi svitak i na njemu zapiši sve riječi koje ti objavih o Izraelu, Judeji i svim narodima od onoga dana kad ti se prvi put obratih, od vremena Jošije pa sve do dana današnjeg!
Kad gle, jedan sličan sinu čovječijim mi dotače usne. Tad otvorim usta i stanem govoriti pred onim koji se nađe ispred mene: „O, gospodaru, snađe me ovo bolno viđenje i potpuno sam iscrpljen.
Onako kako si od Gospoda, Boga svoga, molio na dan sabora, kada si govorio: „Neću više slušati glas Gospoda Boga moga, i plamen veliki više neću promatrati, da ne bi poginuo!”