Kralj se potom obrati svećeniku Abjataru: „Idi u Anatot, na svoja polja, jer si čovjek nad kojim se nadvila smrt. Ali danas te neću pogubiti, zato što si nosio Kovčeg Boga, Gospoda, pred mojim ocem, i što si i ti propatio zajedno sa njim sve ono što je tištilo njega!”
Jeremija sastavi tužbalicu o Jošiji, i svi pjevači i pjevačice od tada pa do danas u svojim tužbalicama pjevaju o Jošiji. To postade običaj u Jerusalemu, i gle, sve je to zabilježeno u tužbalicama.
Tako je zemlja uživala u subotnjem miru. Mirovala je vrijeme pustoši svoje dok se ne ispuni onih sedamdeset godina o kojima je Gospod govorio kroz Jeremiju.
U prvoj godini vladavine perzijskog cara Kira, Gospod podigne Kirov duh da bi se ispunila Gospodnja riječ kroz Jeremiju, i on dade proglas u cijelom carstvu, obznani ga pismeno, i poruči:
Zbog toga Gospod kaza ovako o muževima Anatota, onima koji su ti radili o glavi i vikali: „Nećeš više objavljivati riječ Gospodnju, nego ćeš poginuti od naše ruke!”
prve godine njegove vladavine ja, Daniel, primijetim u knjigama broj godina koji mora proći po riječima koje Gospod uputi vjerovjesniku Jeremiji prije no što se svrši razaranje Jerusalema, naime, sedamdeset godina.
Riječi Amosa, koji je bio među pastirima iz Tekoe. Viđenja koja ugleda o Izraelu za vrijeme Uzije, kralja Judeje i u danima Jeroboama, sina Joaša, kralja Izraela, dva dana prije zemljotresa.
Tad Amasja, svećenik Betelski, poruči Jeroboamu, kralju Izraela, govoreći: „Amos spletkari protiv tebe usred doma Izraelova. Zemlja ne može podnijeti njegove riječi,