spasi me desnicom od ljudi, o Gospode, od ljudi kojih je dio ovaj život, čiji želudac puniš Svojim blagom, koji sinova imaju dovoljno i kojima ostavljaju ono što pretekne.
Raduj se svojoj mladosti, o mladiću, i srcu dopusti da veselo bude u danima mladosti tvoje; hodi putevima srca svoga i idi za onim što ti oči vide – ali znaj, Bog će ti o svemu izreći presudu!
Zato čuj ovo, ljubiteljice naslada, koja sjediš sigurno, koja pomišljaš u svome srcu: „Nema mi ravne. Neću sjediti kao udovica, neću spoznati kako je izgubiti dijete.”
Kukajte pastiri, plačite i lezite u pepeo, vi, gospodari stada! Jer vaše vrijeme je dovršeno, bit ćete poklani, razbit će vas o pod kao suđe dragocjeno.
Sine čovječiji, ovako kaza Gospod Bog: „Poruči pticama i svakojakim zvijerima polja: Skupite se i dođite, postrojite se oko žrtvene gozbe koju spremam vama, veliku gozbu na gorama Izraela – tamo ćete jesti meso i piti krv.
podnoseći zlo kao plaću za nepravednost. Razvrat kojem se odaju po sav dan smatraju užitkom. To je ljaga i prljavština! U prijevarama svojim uživaju dok se goste sa vama.
Oni su ljaga na vašim agapama, dok se bez stida sa vama goste napasajući sami sebe; bezvodni oblaci koje nose vjetrovi, besplodna stabla u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iz korijena iščupana,
Koliko se hvalila svojom raskoši, toliko joj zadajte muke i jada, jer u svom srcu govori: Sjedim kao carica i nisam udovica, a jada nikad neću osjetiti!
No kada se Abigajila vratila kući zatekne Nabala kako se gosti kao kakav kralj; bio je veseo i pijan. Ali ona mu ne reče ništa, ni veliko ni malo, sve do rumene zore.