8 ali niko od ljudi ne može ukrotiti jezik. On je neukroćeno zlo i pun je smrtonosnog otrova.
Oštre jezike poput zmijskih imaju, a pod usnama im otrov ljuticin.
Slatke su besjede njegove, ali u duši mu je rat. Riječi mu nježnije od ulja, no, ipak mačevi naoštreni.
Duša mi među lavovima, liježem među ognjene zvijeri, sinove ljudske, čiji su zubi koplja i strijele naoštrene, čiji su jezici mačevi smrtonosni.
u sebi kriju otrov poput zmijskog, kao u ljutice što uši začepljuje,
gle, iz usta njihovih izvire zlo, a usne im poput mačeva. Idu i misle: „Ko će ovo čuti?”
Ko je srca opaka dobro ne nalazi, i ko je jezika nagla u nevolju zapada.
Ako zmija ujede prije čaranja, onda čarobnjak ništa nema od svoga poziva.
Njihovo je grlo otvoreni grob, svojim jezicima varaju, pod njihovim usnama otrov je zmijski;
Vino je njihovo otrov zmijski, i otrov gujin grozni.
I jezik je vatra. On postaje čitav svijet zla među našim udovima. Prlja cijelo tijelo i, potpaljen od pakla, prži cijeli naš život.
Doista, svaka vrsta zvijeri i pticâ, gmazovâ i morskih stvorenjâ može se ukrotiti i ljudska vrsta ih je ukrotila,
I bi zbačen veliki Zmaj, stara zmija, koji se zove Đavo i Satana. On je zavodnik cijelog svijeta. Zbačen je na Zemlju, a s njime su zbačeni i njegovi anđeli.