A faraon odvrati: „Ko je taj Gospod da ga moram slušati i da mu se moram pokoriti te pustiti Izraelce? Ja ne poznajem Gospoda i neću pustiti Izraelce da odu!”
Tad oni rekoše: „Hajdemo, da spletkarimo protiv Jeremije! Jer neće nestati ni zakona svećeničkog, ni savjeta mudraca, niti riječi proroka. Dajte da udarimo jezicima, i nećemo se osvrnuti na besjedu njegovu!”
„Sine čovječiji, ovako poruči tirskom knezu: Ovako kaza Gospod Bog: Zbog oholosti srca tvoga, zbog toga što si kazao: ‘Ja sam jedan od bogova, sjedim na božanstvenom prijestolju usred morskih voda.’ No, ipak nisi ništa doli čovjek, nikakav bog, jer srce svoje izjednačavaš, sa srcem božijim.
Reci: Ovaka kaza Gospod Bog: Gle, Ja stajem protiv tebe, o, faraone, kralju Egipta, golemi zmaju koji leži usred svojih rijeka; ti veliš: ‘Nil je moj, ja ga sebi stvorih.’
Da li ste spremni da padnete ničice i da se klanjate kipu koji sam izradio kad čujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajde i svakojaku muziku – ako je tako, onda dobro. Ali ako se ne budete klanjali, onda ću vas odmah baciti u užarenu peć; koji će vas bog onda spasiti iz mojih ruku?”