11 izađe žarko sunce te osuši biljku, a njen cvijet otpadne i propadne njegova ljepota. Tako će i bogati čovjek usahnuti u svojim nastojanjima.
očajni su sinovi tuđi i drhteći izlaze iz utvrda svojih.
Dani su mi poput noćne sjene, vehnem poput trave.
Srce mi je snuždeno i uvehlo kao pokošena trava; zaboravih na hljeb svoj!
Dani čovječiji su poput trave; cvijeta kao poljski cvijet,
oni se suše kao trava i kao mlada zelen brzo venu.
Doista, čovjek hodi kao sjenka, tek je kao dašak; ljudi bogatstvo zgrću, a ne znaju ko će ga pokupiti!
koja se ujutro zeleni, ali uvečer vehne.
Go kakav je izašao iz utrobe majčine, takav i odlazi, i ništa od svoga truda ne može da ponese.
Ah, kruna Efrajimovih pijanaca, cvijet slavne ljepote koja vehne, koji je na glavi onih u bogatoj dolini, njih koje je vino obuzelo.
a divni cvijet njegove ljepote, koji je na vrhu bogate doline, bit će kao prva zrela smokva prije ljeta; kad je neko ugleda, proguta je, čim se nađe u njegovim rukama.
Neće gladovati i žeđati, neće ih tući ni oluja niti sunce, jer vodit će ih Onaj Koji im se smilovao, i dovesti do izvora voda.
ali kad je granulo sunce, izgori i osuši se, jer nije imalo duboka korijena.
Ovi zadnji radili su samo jedan sat, a ti si ih izjednačio s nama koji smo cijeli dan teško radili i podnosili žegu!
Pa ako Bog tako odijeva poljsku travu koja danas jeste a već se sutra baca u peć, zar se neće još i više brinuti za vas, malovjerni.
ali ubrzo i usahne, kad je ugrijalo sunce, i osuši se, jer nije imalo korijena.
a oni koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer prolazi sadašnje obličje ovoga svijeta.
za nepropadljivu, neokaljanu i trajnu baštinu, čuvanu na Nebesima za vas,
A kad se pojavi glavni Pastir, primit ćete vijenac neprolazne slave!