1 Kad je Mordokaj saznao za sve što se desilo, pokida svoje haljine, navuče kostrijet, pospe se pepelom pa takav uđe u grad i stane glasno i mučno naricati.
Slično se dešavalo i u svim pokrajinama, među Judejcima, gdje god je stigla careva naredba, vladala je velika žalost, postili su, naricali i tugovali, i mnogi su ležali na kostrijeti i u pepelu.
Da li je to post koji sam za vas odabrao, dan u kojem vam se naređuje skromnost? Da glavu objesite kao sita, a da pod sobom prostrete kostrijet i pepeo? Hoćete li to zvati postom, i danom koji je mio Gospodu?
„Teško tebi, Horozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer da su se čudesa koja su se kod vas dogodila zbila u Tiru i Sidonu, oni bi se već odavno, odjeveni u kostrijet i posuti pepelom, obratili.
No Jošua pokida haljine na sebi i ničice padne na zemlju pred Kovčegom Gospodnjim, ostade tako sve do večeri, on i starješine Izraela, posuvši glave svoje pepelom.