Biblia Todo Logo
Bìoball air-loidhne

- Sanasan -




Estera 4:1 - Biblija Stari i Novi zavjet

1 Kad je Mordokaj saznao za sve što se desilo, pokida svoje haljine, navuče kostrijet, pospe se pepelom pa takav uđe u grad i stane glasno i mučno naricati.

Faic an caibideil Dèan lethbhreac




Estera 4:1
27 Iomraidhean Croise  

I kad Ezav ču riječi oca svoga, vrisnu te gorko zaplaka, i reče: „Blagoslovi i mene, moj oče!”


I Jakov podere haljine na sebi i vreću navuče oko bokova. Dugo ju je nosio žaleći sina svoga.


Tad David zgrabi svoje haljine i razdere ih na sebi, a tako učiniše i svi ljudi koji bijahu s njim.


No, Tamara pospe glavu pepelom i razdere dugu šarenu haljinu na sebi; uhvati se za glavu i otrči jecajući.


Takav dođe i pred carev dvor; ali svakome ko nosi kostrijet je bilo zabranjeno proći kroz careve kapije.


Slično se dešavalo i u svim pokrajinama, među Judejcima, gdje god je stigla careva naredba, vladala je velika žalost, postili su, naricali i tugovali, i mnogi su ležali na kostrijeti i u pepelu.


Tada Job ustade i pokida na sebi haljine, obrija glavu, pade na zemlju i pomoli se


a Job uze komad krhotine da se njome struže i sjede u pepeo.


Zato se povlačim i kajem, pred Tobom se ponižavam u prahu i pepelu!”


Hešbon i Eleala jauču, glas njihov čuju sve do Jahaza. Tako moapski ratnici jauču; njegova duša se stresa.


Stoga govorim: „Skrenite pogled; pustite da lijem gorke suze, ne trudite se da me utješite zbog propasti kćeri moga naroda.”


Kad je to čuo, kralj Ezekija podere odjeću na sebi, navuče pokajničke haljine i ode u Gospodnji hram.


Tako pošalje Elijakima, upravnika dvora, pisara Šibnu i svećeničke starješine u pokajničkim haljinama vjerovjesniku Izaiji, sinu Amozovom.


Da li je to post koji sam za vas odabrao, dan u kojem vam se naređuje skromnost? Da glavu objesite kao sita, a da pod sobom prostrete kostrijet i pepeo? Hoćete li to zvati postom, i danom koji je mio Gospodu?


Dao je mač na oštrenje, potom će ga uzeti u ruke. Mač je naoštren i spreman, da ga predaju u ruke uništitelju.


A ti kukaj, čovječiji sine, jadikuj kao da imaš bruh, gorko stenji na njihove oči!


Tad okrenem lice Gospodu i stanem Ga tražiti molitvama i vapajima za milost. Postio sam, nosio kostrijet i posipao se pepelom.


Zbog ovog naričem i tugujem, krenut ću svučen i posve go, zavijat ću kao šakali, urlikat kao nojevi,


Bliži se veliki dan Gospodnji, brzo dolazi. Gorko je jaukanje na dan Gospodnji, silni ratnici kliču ime Njegovo.


„Teško tebi, Horozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer da su se čudesa koja su se kod vas dogodila zbila u Tiru i Sidonu, oni bi se već odavno, odjeveni u kostrijet i posuti pepelom, obratili.


Kad su za to čuli poslanici Barnaba i Pavle, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući:


No Jošua pokida haljine na sebi i ničice padne na zemlju pred Kovčegom Gospodnjim, ostade tako sve do večeri, on i starješine Izraela, posuvši glave svoje pepelom.


Ja ću ovlastiti dvojicu svojih svjedoka i oni će, obučeni u kostrijet, propovijedati hiljadu dvjesto i šezdeset dana.”


Lean sinn:

Sanasan


Sanasan