9 Tad se kralj Belsazar uznemiri, njegov izraz se promijeni, a velikaši ostanu zbunjeni.
Strijele je svoje ispalio, munjama ih poplašio i rastjerao.
Tu ih trepet obuze i strah kao porodilju.
Pogledajte, može li ijedan muž roditi? A zašto onda svi drže ruke na bokovima kao porodilje lica blijedih?
Čuli smo glasine o njima, i onemoćale su ruke naše. Tuga nas je obuzela, grč kao u žene rodilje.
Tako ostanem sam i ugledam ovo viđenje. Ovo uhvati jako, a u meni ne ostade ni mrva snage.
Druge godine Nabukodonosorove vladavine kralj usni san. Njegova duša bi uznemirena, i nije više imao sna.
Tad se kraljev izraz promijeni, uznemiriše ga misli njegove, noge mu pokleknuše, a koljena zadrhtaše.
Kad to ču, uznemiri se car Herod, a i sav Jerusalem.
Zemaljski vladari, velikani, vojskovođe, bogataši, moćnici i svi robovi i slobodni ljudi sakriše se u pećine i u gorske pukotine.